Istraživači su proveli presječnu analizu populacijske studije (BOLD studija) između 2003. i 2016. kako bi istražili povezanost između funkcije pluća i pojave kardiometaboličkih bolesti koristeći podatke sudionika iz 15 zemalja.

Sveukupno je bilo uključeno 5916 sudionika (prosječna dob, 54 godine; 55% žene), a prosječno trajanje praćenja bilo je 9,5 godina.

Funkcija pluća procijenjena je kao forsirani ekspiracijski volumen u 1 sekundi (FEV1), FVC i omjer FEV1/FVC, izmjeren pomoću spirometrije na početku, a postbronhodilatatorske vrijednosti ovih mjera izražene su kao postotak predviđenih vrijednosti na početku.

Početak kardiometaboličkih bolesti identificiran je putem liječničkih dijagnoza hipertenzije, bolesti srca, dijabetesa i moždanog udara koje su prijavili sudionici tijekom praćenja, ali ne i na početku.

Svakih 10% predviđenih FVC bilo je povezano sa 9% smanjenim rizikom za pojavu dijabetesa, 14% smanjenim rizikom za pojavu srčanih bolesti i 19% smanjenim rizikom za pojavu moždanog udara.

Svakih 10% predviđenog FEV1 bilo je povezano sa smanjenim rizikom za pojavu bolesti srca i moždanog udara.

Visoki omjer FEV1/FVC bio je povezan s povećanim rizikom za pojavu dijabetesa, ali nije bio povezan s drugim kardiometaboličkim bolestima.

Umjerena heterogenost primijećena je na mjestima istraživanja u vezi s povezanosti između visoke funkcije pluća i rizika od pojave dijabetesa i moždanog udara.

“FVC nije uključen ni u jedan rezultat rizika za predviđanje rizika od kardiometaboličkih događaja, iako podaci također sugeriraju da je FVC snažnije predvidio smrtnost nego sistolički krvni tlak ili BMI [indeks tjelesne mase]. Naši rezultati i nekoliko prethodnih studija sugeriraju da će uključivanje FVC poboljšati preciznost rezultata rizika koji se koriste za predviđanje pojave dijabetesa i kardiovaskularnih bolesti,” napisali su autori.