Istraživači su razvili model za bolje razumijevanje odnosa između ovih čimbenika pomoću nenadziranih tehnika strojnog učenja. Istraženo je postoje li razlike u moždanoj aktivnosti u odnosu na očekivanjia nastanka zaduhe kod bolesnika s KOPB-om.

U istraživanje je uključen 91 bolesnik s blagim do umjerenim KOPB-om. Kod ispitanika je učinjena funkcionalna magnetna rezonanca, testovi plućne funkcije te su sudionici ispunjavali rezličite upitnike za samoprocjenu. Nenadzirane tehnike strojnog učenja korištene su za istraživanje povezanosti promjena u mozgu, ponašanja i nastanka zaduhe.

Ispitanici su stratificirani prema četiri ključna čimbenika koji odgovaraju raspoloženju, opterećenju simptomima i dvjema situacijama u kojima se može provocirati zaduha, npr. penjanje stubama ili brzo hodanja. Iz ove stratifikacije proizašle su dvije ključne skupine koje odgovaraju velikom i malom opterećenju simptomima. Skupina s malim opterećenjem simptomima je pokazala značajno veću aktivnost mozga unutar prednjeg dijela inzule, ključne regije uključene u praćenje unutarnjih tjelesnih osjeta (interocepcija).

Ovo je dosad najveće istraživanje povezanosti pojedinih dijelova središnjeg živčanog sustava i KOPB-a i prva koja je utvrdila model osovine mozak – ponašanje – nastanak zaduhe.

 U istraživanju je bilo moguće stratificirati sudionike u skupine, što je omogućilo utvrđivanje razlika u obrascima moždane aktivnosti. Ovi rezultati upućuju na važnost multimodalnih modela u procjeni zaduhe te na identifikaciju fenotipova ponašanja. Na taj se način može bolje razumjeti nastanak zaduhe u pojedinih bolesnika.