Ova prospektivna kohortna studija u zajednici istraživala je dugoročni odnos između funkcije pluća i omjera mišića i masti (MF) u općoj populaciji srednjih godina.

Ukupno je 4712 sudionika (prosječna dob 53,9 godina; 45,8% muškaraca) iz ruralnih i urbanih zajednica u Koreji bilo uključeno u ispitivanje između 2005. i 2014., s medijanom praćenja od 8 godina.

Sudionici su morali imati valjane rezultate spirometrije i analize sastava tijela. Oni s kroničnom bolešću pluća, nedostajućim podacima o pušenju ili indeksom tjelesne mase ≤ 18,5 ili ≥ 30,0 bili su isključeni.

Parametri plućne funkcije (forsirani ekspiracijski volumen u 1 sekundi [FEV1], forsirani vitalni kapacitet [FVC] i omjer FEV1/FVC) i omjer MF (ukupna tjelesna mišićna masa/masa masti) analizirani su svake dvije godine.

Povećanje godišnje stope promjene u omjeru MF bilo je značajno povezano s povećanom stopom promjene funkcije pluća i kod muškaraca i kod žena. Sa svakim povećanjem omjera MF, opažena su značajna poboljšanja omjera FEV1/FVC kod muškaraca i žena nepušača.

Skupina s povećanim omjerom MF pokazala je značajno manji pad plućne funkcije nego skupina sa smanjenim omjerom MF. To je bilo vidljivo i kod muškaraca i kod žena nepušača. Viši omjer MF bio je povezan sa smanjenim rizikom od opstrukcije protoka zraka i kod muškaraca i kod žena nepušača.

“Vjerojatnost začepljenja protoka zraka smanjuje se s povećanjem MF omjera. Stoga, osobe s promijenjenom tjelesnom kompozicijom, posebice omjerom MF, treba pratiti zbog pogoršanja plućne funkcije i mogućnosti razvoja opstruktivnih bolesti pluća”, napisali su autori.