Umjerena do snažna aerobna tjelesna aktivnost koja se izvodi u večernjim satima povezana je s najnižim rizikom za smrtnost, kardiovaskularne bolesti (KVB) i mikrovaskularne bolesti (MVD) kod odraslih osoba s pretilošću, uključujući one s dijabetesom tipa 2.
Opće je poznato da intervali umjerene do intenzivne aerobne tjelesne aktivnosti poboljšavaju kardiometaboličke čimbenike rizika, no nejasno je može li jutarnje, popodnevno ili večernje vrijeme dovesti do većih poboljšanja.
Istraživači su analizirali podatke UK Biobank o 29 836 sudionika s pretilošću (indeks tjelesne mase › 30; srednja dob 62,2 godine; 53,2% žene), uključujući 2995 s dijagnosticiranim dijabetesom tipa 2, svi uključeni u razdoblju 2006.-2010.
Aerobna aktivnost definirana je kao aktivnost koja traje ≥ 3 minute, a intenzitet aktivnosti je klasificiran kao lagan, umjeren ili intenzivan korištenjem podataka akcelerometra prikupljenih od sudionika.
Sudionici su podijeljeni u jutarnje (od 6 do < 12), poslijepodnevne (od 12 do < 6) i večernje (od 18 do < 12) grupe na temelju toga kada se > 50% njihove ukupne umjerene do visokointenzivne aktivnosti dogodilo , a oni bez aerobne aktivnosti smatrani su referentnom skupinom.
Povezanost između vremena aerobne tjelesne aktivnosti i rizika za smrtnost od svih uzroka, kardiovaskularne bolesti (definirana kao cirkulacijska, poput hipertenzije) i mikrovaskularne bolesti (neuropatija, nefropatija ili retinopatija) procijenjena je tijekom srednjeg praćenja od 7,9 godina.
Rizik od smrtnosti bio je najniži u skupini s umjerenom do intenzivnom tjelesnom aktivnošću navečer (omjer rizika [HR], 0,39; 95% CI, 0,27-0,55) i čak niži u podskupini s dijabetesom tipa 2 (HR, 0,24; 95% CI, 0,08-0,76) nego u referentnoj skupini.
Rizik smrtnosti bio je niži u poslijepodnevnim (HR, 0,60; 95% CI, 0,51-0,71) i jutarnjim (HR, 0,67; 95% CI, 0,56-0,79) skupinama aktivnosti nego u referentnoj skupini, ali je ta povezanost bila slabija od one promatrano u skupini večernjih aktivnosti.
Skupina s umjerenom do intenzivnom večernjom aktivnošću imala je niži rizik za kardiovaskularne bolesti (HR, 0,64; 95% CI, 0,54-0,75) i mikrovaskularne bolesti (HR, 0,76; 95% CI, 0,63-0,92) od referentne skupine.
Među sudionicima s pretilošću i dijabetesom tipa 2, umjerena do visokointenzivna tjelesna aktivnost navečer bila je povezana s nižim rizikom za smrtnost, od kardiovaskularnih i mikrovaskularnih bolesti.
Autori zaključuju da rezultati ove studije naglašavaju da je osim ukupnog volumena MVPA [umjerene do snažne tjelesne aktivnosti], njezino vrijeme, osobito navečer, dosljedno povezano s najnižim rizikom od smrtnosti u odnosu na druge vremenske prozore.
