Ne postoje dobro utemeljene preporuke za brojanje koraka, dijelom i zbog nedostatka znanstvenih dokaza koji povezuju korake sa smrtnošću i kardiovaskularnim bolestima. Često citiranih 10 000 koraka dnevno potječe iz marketinške kampanje u Japanu 1960-ih.

Istraživački tim, iz Odjela za preventivnu medicinu u Brigham and Women's Hospital u Bostonu, analizirao je podatke sudionika u studiji o zdravlju žena. Ovo kliničko ispitivanje u Sjedinjenim Državama od 1992. do 2004. istraživalo je korištenje acetilsalicilne kiseline i vitamina E za prevenciju raka i kardiovaskularnih bolesti.

Trenutna analiza uključila je 14 399 žena koje su bile u dobi od ≥ 62 godine i nisu imale kardiovaskularnu bolest ili rak. Između 2011. i 2015. mjerili su svoju fizičku aktivnost i broj koraka tijekom 7 dana pomoću akcelerometra. Praćeni su u prosjeku 9 godina.

Umjerena tjelesna aktivnost među sudionicima iznosila je medijan od 62 minute tjedno, s prosječnim dnevnim brojem koraka od 5183. Istraživački tim je otkrio su da su oba parametra tjelesne aktivnosti povezana s nižom smrtnošću i smanjenim rizikom od kardiovaskularnih bolesti.

Sudionici koji su se bavili više od preporučenih 150 minuta aktivnosti umjerenog intenziteta tjedno imali su 32% manji rizik od smrti od onih koji su bili najmanje fizički aktivni. Žene s > 7000 koraka dnevno imale su 42% manji rizik od smrtnosti od onih s najmanjim dnevnim brojem koraka.

Žene u prva tri kvartila tjelesne aktivnosti nadživjele su one u najnižem kvartilu u prosjeku za 2,22 mjeseca (vrijeme) ili 2,36 mjeseci (koraci). Prednost preživljavanja bila je neovisna o indeksu tjelesne mase.

Za krajnju točku kardiovaskularnih bolesti (srčani udar, moždani udar i kardiovaskularna smrtnost), istraživači su primijetili slične rezultate kao i za smrtnost.

Za neke, osobito mlađe ljude, tjelesna aktivnost uključuje sportove poput tenisa, nogometa, hodanja ili trčanja. Sve se to može dobro pratiti uz brojanje koraka. Ali za druge aktivnost znači vožnju biciklom ili plivanje, što je lakše mjeriti trajanjem.

Nova otkrića pružaju osnovu za korištenje brojanja koraka za postavljanje ciljeva tjelesne aktivnosti - kako u individualnom savjetovanju pacijenata tako i u formalnim smjernicama.