Postupak uključuje infuziju jednog ili više pročišćenih proizvoda humanih otočića gušterače kroz portalnu venu pod standardiziranom imunosupresijom. Pristup uključuje više modaliteta za zaštitu otočića prije transplantacije. Među 34 primatelja transplantacije samo otočića i osam transplantiranih otočića nakon transplantaciju bubrega koji su ušli u produženo praćenje, trajno preživljavanje presatka koje je omogućilo postizanje glikemijskih ciljeva dogodilo se bez teške hipoglikemije ili štetnih učinaka imunosupresije. Rickels i sur. (the Perelman School of Medicine, the University of Pennsylvania, Philadelphia, USA) tvrde da je funkcioniranje otočića presatka iznosilo 56 % pri maksimalnom praćenju od 8,3 godine za skupinu s transplantacijom samo otočića gušterače i 49 % nakon 7,3 godine za skupinu s transplantacijom otočićima gušterače nakon transplantacije bubrega (P = 0,004).

U početnim ispitivanjima, 75. dana nakon početne transplantacije, 87,5 % skupine s otočićima i 71 % skupine s otočićima nakon transplantacije bubrega postiglo je A1c < 7%, a 85 %, odnosno 54 %, postiglo je A1c ≤ 6,5 %. Na kraju praćenja, 49 % primatelja transplantata samo s otočićima zadržalo je A1c < 7 %, iako nijedan nije imao A1c ≤ 6,5 %. Za skupinu s otočićem nakon transplantacije bubrega ti su udjeli bili 35 % odnosno 17 % (P = 0,0017 za A1c < 7 % odnosno P < 0,0001 A1c ≤ 6,5 %). Sveukupno, 53 osobe — 37 u skupini sa samo otočićima i 16 s otočićima nakon transplantacije bubrega — ili 74 % od ukupnog broja, postiglo je razdoblje neovisnosti o inzulinu s A1c < 7 %, u rasponu od 36 do 481 dana. Raspon vremena do postizanja neovisnosti o inzulinu odražava pojedince koji su primili jednu, dvije ili tri infuzije otočića gušterače. Od onih koji su postigli neovisnost o inzulinu, 57 % ostalo je neovisno o inzulinu tijekom cijelog praćenja (20 od 37 bolesnika s presađenim otočićem i 10 od 16 bolesnika s transplantiranim otočićem nakon bubrega), bez razlike u trajanju neovisnosti o inzulinu između skupina. Nije bilo smrtnih slučajeva tijekom praćenja. Stope ozbiljnih nuspojava bile su 0,31 po bolesnikovoj godini za skupine s transplantiranim otočićima nakon transplantacije bubrega, odnosno 0,43 nakon transplantacije samo otočića. Od ukupno 104 ozbiljna neželjena događaja, 65 se dogodilo tijekom početnih ispitivanja i bili su prethodno prijavljeni. Od dodatnih 39 ozbiljnih nuspojava koje su se dogodile tijekom dugotrajnog praćenja, 11 je vjerojatno bilo posljedica imunosupresije, a 27 se smatralo nepovezanim s postupcima. Autori zaključuju da je ovo puno manje invazivan postupak koji rezultira sa znatno manje komplikacija od stope komplikacija nakon transplantacije gušterače, koja predstavlja veliku abdominalnu operaciju.

Goran Augustin