Odrasli s dijabetesom tipa 1 prijavljuju više poremećaja spavanja nego ljudi bez dijabetesa tipa 1, što je vjerojatno povezano s rizicima s kojima se ti ljudi suočavaju od hipoglikemije, hiperglikemije i povećane varijabilnosti glukoze.

Ova studija je provedena je na 166 odraslih osoba kojima je dijagnosticiran dijabetes tipa 1, koji su najmanje jednu godinu na stabilnom liječenju, a ispitivanje se provelo od lipnja 2020. do veljače 2022. 

Nijedna prethodna studija nije posebno ispitivala odnos između trajanja sna i stresa te pozitivnih ili negativnih učinaka u svakodnevnom životu osoba s dijabetesom tipa 1.

Istraživači su mjerili i analizirali brojne kliničke parametre, uključujući trajanje sna, opći stres i stres specifičan za dijabetes te pozitivne i negativne učinke.

Ključni rezultati

• Ispitanici su bili u prosjeku stari oko 41 godinu, a 55% su bile žene. Na početku je 14,5% imalo depresiju, a 7,8% anksioznost.
• Prosječno trajanje sna bilo je 7,3 sata.
• Dulje trajanje sna značajno je povezano s manjim općim stresom, ali ne i sa stresom specifičnim za dijabetes.
• Dulje trajanje sna značajno je povezano s nižim negativnim učinkom sljedećeg dana, ali nije bilo značajne povezanosti s bilo kojom varijablom pozitivnog učinka.
• Među kovarijablama, veće razine boli značajno su povezane s većim negativnim utjecajem i većim općim stresom, ali te varijable nisu pokazale značajnu povezanost s prosječnom razinom glukoze u krvi.
• Opće razine stresa bile su niže tijekom vikenda u usporedbi s ponedjeljkom.
• Nije bilo razlika između muškaraca i žena, niti za one s depresijom ili anksioznošću ili bez njih.

 Ograničenja

• Studija je bila promatračka pa se stoga prijavljene povezanosti ne mogu baviti uzročno-posljedičnim odnosima.
• Prikupljanje podataka odvijalo se tijekom pandemije COVID-19, što je ometalo san, stres i mentalno zdravlje i moglo ograničiti generalizaciju.