Posljednji rezultati Europske zdravstvene ankete (EHIS) pokazuju da u Hrvatskoj svaka druga odrasla osoba ima prekomjernu tjelesnu masu ili debljinu. Hrvatska zauzima neslavno prvo mjesto prema udjelu odraslih stanovnika s prekomjernom tjelesnom masom, odnosno, debljinom, i taj udio iznosi visokih 65%. Ako analiziramo raspodjelu prema spolu, postotak ženske populacije s prekomjernom tjelesnom masom, odnosno, debljinom, iznosi 58,5%, a kod muškaraca je to iznimno visokih 73%.

Definicija debljine

Prema definiciji svjetskih stručnih organizacija koje se bave ovom problematikom debljina se definira kao kronična, progresivna bolest koja je povezana s višestrukim štetnim zdravstvenim učincima, i upravo zbog toga je od iznimne važnosti za zdravlje pojedinca, ali i društva u cjelini. Debljina je prema međunarodnoj klasifikaciji bolesti svrstana u skupinu endokrinih, nutricijskih i metaboličkih bolesti pod šifrom E66.

Čimbenici razvoja debljine

Mnogi su uvjerenja da su u podlozi debljine samo loše životne navike, no je li tomu doista tako? Kao i kod većine drugih bolesti razvoju debljine s jedne strane doprinose genetski čimbenici, odnosno, genetska predispozicija, a s druge strane za razvitak debljine važni su okolišni čimbenici. Na okolišne čimbenike, promjenu prehrambenih navika i adekvatnu fizičku aktivnost moguće je utjecati, za što je osnovni preduvjet kvalitetna edukacija. Nažalost, s obzirom na složene mehanizme koji vode razvitku debljine, promjena životnog stila najčešće nije dostatna. Osobe koji imaju problem s debljinom definitivno trebaju potražiti pomoć liječnika te je kao i kod svake druge bolesti važno pravodobno bolest dijagnosticirati, a potom i liječiti.

Liječenje debljine

Liječenje debljine je stupnjevito i nerijetko zahtijeva multidisciplinarni pristup, počevši od posjete obiteljskom liječniku. Prvi korak je samo dijagnosticiranje debljine, a zatim kvalitetna edukacija o mijenjanju prehrambenih navika i tjelesnoj aktivnosti. Pritom je važno napomenuti da u Hrvatskoj 80% odraslog stanovništva prakticira tjelesnu aktivnost značajno manje od preporučenih 150 do 300 minuta na tjedan.

Ako opće mjere liječenja debljine ne daju zadovoljavajuće rezultate, na raspolaganju imamo farmakološke opcije. Pritom je bitno napomenuti važnu razliku između lijekova za liječenje debljine, koji imaju klinički dokazanu učinkovitost i sigurnost, od pomoćnih ljekovitih sredstava koja su danas u širokoj upotrebi.

Posljedice debljine

Debljina je svojim metaboličkim, mehaničkim, ali i psihološkim učincima povezana s povećanjem rizika za razvoj čitavog niza bolesti. To su arterijska hipertenzija, šećerna bolest tip 2, povišene razine lipida te povišeni rizik za razvitak srčanog i moždanog udara. No ono što se možda nedovoljno često naglašava je i povećanje rizika za čitav niz malignih bolesti, među kojima su i one najučestalije, poput karcinoma dojke i karcinoma debelog crijeva.

Debljina dovodi i do povećanja pojavnosti bolesti koštano mišićnog sustava, kao i apneje u spavanju te naposljetku, ali ništa manje važno, debljina je povezana s povećanim rizikom od razvitka anksioznosti i depresije.

Da bi se u dovoljnoj mjeri osvijestio problem debljine i njezinih komplikacija, kao i ogroman utjecaj te bolesti na zdravstveni sustav, potrebno je potaknuti sve vrste edukacijskih aktivnosti, od onih stručnih, do javnozdravstvenih kampanja, kako bi se motiviralo bolesnike, ali i zdravstvene djelatnike na aktivniji pristup ovom problemu. Debljina je ozbiljna bolest koju je potrebno prvo na vrijeme dijagnosticirati, a potom i adekvatno liječiti. Za uspjeh procesa liječenja od iznimne su važnosti podrška obitelji i prijatelja.