Poznato je da osobe oboljele od dijabetesa imaju povećan rizik od kardiovaskularnih bolesti, te da često boluju od hipertenzije. Međutim, optimalne vrijednosti krvnog tlaka u ovih pacijenata često su predmet rasprave.

Autori ovog istraživanja proveli su sustavni pregled literature i meta-analizu prema smjernicama Cochrane Collaboration. U analizu su uključili randomizirana kontrolirana ispitivanja s minimalnim praćenjem u trajanju od 12 mjeseci i uključenih 100 ili više pacijenata s dijabetes mellitusom. Uvjet je bio da je u ispitivanju uspoređivan bilo koji antihipertenzivni lijek s placebom, liječenje dvama antihipertenzivima naspram liječenja s jednim ili jedna ciljna vrijednost krvnog tlaka uspoređivana s drugom.

Rezultati meta-analize 49 ispitivanja s ukupno 73.738 ispitanika, potvrdili su da je u osoba sa šećernom bolešću i sistoličkim krvnim tlakom većim od 140 mm Hg uvođenje antihipertenzivne terapije povezano sa smanjenim ukupnim mortalitetom, kardiovaskularnim mortalitetom, te rizikom od infarkta miokarda, moždanog udara i srčanog zatajenja. Međutim, ako je sistolički krvni tlak bez terapije niži od 140 mm Hg, uvođenje antihipertenzivne terapije povećava rizik od kardiovaskularne smrtnosti, te se za svakih 10 mm Hg manje, počevši od 141 mm Hg, rizik povećava za 15%. Također, za svakih 10 mm Hg manje, počevši od 132 mm Hg, rizik od infarkta miokarda se povećava za 12%. Antihipertenzivno liječenje s kojim su postignute vrijednosti sistoličkog tlaka 130-140 mm Hg povezano je sa smanjenim rizikom od ukupne smrtnosti, kardiovaskularne smrtnosti, infarkta miokarda, moždanog udara i srčanog zatajenja. Ako su, pak, terapijom postignute vrijednosti bile niže od 130 mm Hg, zabilježen je neznatno povećan rizik od smrtnosti svih uzroka i kardiovaskularne smrtnosti.

Slična su opažanja vezana za dijastolički krvni tlak. Počevši od 78 mm Hg, za svakih 10 mm Hg manje rizik od kardiovaskularne smrtnosti se povećava za 28%. 

Autori poručuju da moguće biološko objašnjenje ovih rezultata leži u činjenici da intenzivno liječenje hipertenzije narušava protok krvi do krajnjih organa što dovodi do njihove ishemije. Kod pristutne ateroskleroze, koja je česti komorbiditet u osoba s dijabetesom, perfuzija miokarda s vremenom sve više ovisi o sistoličkom krvnom tlaku, što barem djelomično tumači povezanost niskog sistoličkog tlaka i loših ishoda liječenja. Drugo moguće objašnjenje je da nizak krvni tlak ima za posljedicu smanjenu razvijenost koronare kolateralne cirkulacije, što može povećati učestalost kardiovaskularnih događaja.

Autori ističu da rezultati ove meta-analize snažno podupiru liječenje hipertenzije u osoba s dijabetesom ako sistolički tlak prelazi 140 mm Hg, ali ako je on u startu niži od te vrijednosti, uvođenje dodatne terapije bi moglo biti štetno za pacijenta.