U ovo je istraživanje uključeno 185 studentica čiji su simptomi depresije procjenjivani u pet navrata (jednom tjedno) pomoću“CES-D“ upitnika (od engl. “Center for Epidemiologic Studies Depression“). Provođenje istraživanja na uzorku mladih zdravih žena smanjuje šansu da je zajednički uzrok manjka vitamina D i depresije neki drugi značajan faktor poput ozbiljnog morbiditeta ili starije životne dobi. Također, ovakav uzorak je pogodan i zbog toga što populacija mladih žena ima visoki rizik obolijevanja od depresije, a eventualna bi nadoknada vitamina D, ukoliko se pokaže korisnom, dovela do dugogodišnje koristi.

Na početku i na kraju istraživanja manjak vitamina D (koncentracija kalcidiola u serumu < 30 ng/ml) nađen je kod 42% odnosno kod 46% studentica, dok je 34% odnosno 41% imalo značajne simptome depresije. Niske razine vitamina D bile su u statističkoj analizi prediktivni faktor za značajne simptome depresije (p < 0.05). Od potencijalnih drugih faktora koji bi mogli biti zajednički uzrok manjka vitamina D i simptoma depresije autori su pri statističkoj analizi uzeli u obzir godišnje doba, indeks tjelesne mase, rasu i etničku pripadnost, prehrambene navike, razinu tjelovježbe i vrijeme provedeno u vanjskom prostoru. Autori su pretpostavili i dokazali da se razlike prevalencije simptoma depresije u različitim godišnjim dobima i različitim rasnim/etničkim grupama mogu djelomično objasniti razlikama u koncentraciji vitamina D u serumu. Upotreba antidepresiva bila je jedini faktor osim manjka vitamina D koji je bio nezavisni prediktor značajnih simptoma depresije.

Iako asocijacija dokazana epidemiološkim istraživanjima ne znači nužno i uzročno-posljedičnu povezanost, autori kao jedno od mogućih objašnjenja takve povezanosti navode da vitamin D djeluje na receptore u dijelovima mozga uključene u procesuiranje emocija i patogenezu afektivnih poremećaja te regulira sintezu serotonina kroz transkripcijsku aktivaciju gena koji kodira troptofan hidroksilazu 2.