Antagonisti aldosterona u liječenju kroničnog srčanog zatajenja
Krešimir Gabaldo, dr.med, spec.interne medicine
30.06.2014.
Primjena antagonista aldosterona u liječenju kroničnog srčanog zatajenja prema preporukama i smjernicama Američkog kardiološkog društva ACC/AHA
Eplerenon se uvodi u dozi 25mg dnevno i titrira do 50mg dnevno. Kod bolesnika sa sniženom bubrežnom funkcijom eGFR<50mL/min maksimalna dnevna doza je 25mg.
Primjena antagonista aldosteronskih receptora indicirana je kod bolesnika sakroničnim srčanim zatajenjem funkcionalne klase NYHA III-IV kojima je sistolička funkcija <35%. Preporuča se i primjena kod bolesnika koji su u klasi II ukoliko su imali epizodu srčanog zatajenja unutar 6 mjeseci ili imaju trajno povišen BNP. Svi bolesnici bi trebali prethodno biti na terapiji ACE inhibitorima ili ARB (angiotensin receptor blokatori) te beta blokatorima.
Kod primjene ove grupe lijekova posebno je potrebno obratiti pažnju na bubrežnu funkciju. Ne preporuča se primjena lijekova kod bolesnika kojima je serumski kreatinin>250umol/L te K>5,0mmol/L. Primjena lijeka je kontraindicirana kod bolesnika kojima je procijenjena bubrežna funkcija mjerena klirensom kreatinina manja od 30ml/min (eGFR<30).
Također se nipošto ne preporuča istodobna primjena ACE inhibitora, ARB te inhibitora aldosteronskih receptora.
Osnovni lijekovi koji se primjenjuju u ovoj grupi su spironolakton i eplerenon. Spironolakton se uvodi u dozi 12.5-25mg dnevno i titrira do maksimalno 50 mg dnevno. Ukoliko je procijenjena bubrežna funkcija eGFR <50ml/min maksimalna dnevna doza je 25mg dnevno.
Eplerenon se uvodi u dozi 25mg dnevno i titrira do 50mg dnevno. Kod bolesnika sa sniženom bubrežnom funkcijom eGFR<50mL/min maksimalna dnevna doza je 25mg.
Neovisno koji lijek se primjenjuje nakon 3 dana potrebno je prekontrolirati kreatinin i K u serumu, te ponovno nakon 7 dana. Ukoliko raste vrijednost kreatinina te osobito K >5,0 potrebno je dozu smanjiti, a ukoliko je K >5,5 prekinuti terapiju.
Bolesnike je potrebno savjetovati da izbjegavaju hranu bogatu kalijem, te izbjegavaju primjenu NSAR (nestereoidnih antireumatika).
Osnovna razlika djelovanja ove dvije grupe lijekova je u selektivnosti inhibicije receptora aldosterona. Kako je eplerenon selektivniji lijek tako bolesnici koji ga uzimaju imaju značajno manje nuspojava kao što je npr. ginekomastija. Učinkovitost spironolaktona je dokazana u studiji RALES, dok je ključna studija sa dokazima o učinkovitosti eplerenona EMPHASIS HF, a još su dvije velike studije sa eplerenonom u tijeku.
The RALES trial: Spironolactone decreases all-cause mortality in heart failure patients
Eplerenone: is it time to add this drug to current heart failure therapy?
Eplerenone and atrial fibrillation in mild systolic heart failure: results from the EMPHASIS-HF (Eplerenone in Mild Patients Hospitalization And SurvIval Study in Heart Failure) study.