Dijelovi mozga u kojima je utvrđeno smanjenje sive tvari su važni za pamćenje, rasuđivanje i planiranje, što može imati za posljedicu da bolesnici sa zatajenjem srca mogu imati problema s praćenjem složenijih strategija upravljanja bolešću.

Savjeti i upute za bolesnike trebaju biti jednostavni i jasni, a zdravstveno bi osoblje trebalo često ponavljati upute bolesniku i ukoliko je moguće zatražiti i potporu najbliže obitelji.

Najbolji savjet u pokušaju sprečavanja kognitivnog propadanja povezanog sa zatajenjem srca je borba protiv faktora rizika za koje je poznato da utječu na kognitivne funkcije kao što su: pušenje, tjelesna neaktivnost, kontrola lipida, pravilna prehrana te kontrola krvnog tlaka i dijabetesa.

Rezultati istraživanja objavljeni su 1. veljače 2012. na mrežnim stranicama European Heart Journala. U istraživanje je uključeno 35 bolesnika sa zatajenjem srca, 56 bolesnika s ishemijskom bolesti srca, te 64 zdrave osobe. Svi ispitanici su podvrgnuti kognitivnim testovima i MRI mozga.

Rezultati istraživanja pokazuju da su bolesnici sa zatajenjem srca u testovima za mjerenje memorije i psihomotorne brzine imali slabije rezultate od bolesnika s ishemijskom bolesti srca ili zdravih ispitanika. Razlika između bolesnika s kroničnim zatajenjem srca i onih s ishemijskom bolesti srca nije bila značajna.

U usporedbi s kontrolnom skupinom, MRI rezultati su pokazali gubitak sive tvari i kod bolesnika s ishemijskom bolesti srca i kod bolesnika sa srčanim zatajenjem, a gubitak je bio izraženiji kod bolesnika s kroničnim zatajenjem srca.

Mehanizmi na kojima se temelje ove promjene nisu u potpunosti jasni smatraju istraživači, koji trenutno provode dodatno istraživanje koje bi trebalo dati odgovor na pitanje da su li pronađene promjene progresivne i da li ih je moguće ublažiti rehabilitacijom tj. jesu li reverzibilne.