Već od 40-e godine se kod nekih muškaraca javljaju simptomi vezani uz donji dio urotrakta da bi se približno trećina muškaraca starijih od 65 godina požalila liječniku radi takvih tegoba. U posljednje vrijeme se skup simptoma donjeg dijela urotrakta često dijagnosticira engleskom kraticom LUTS (eng. lower urinary tract symptoms). Pod navedenom se kraticom najčešće kriju od ranije poznate tegobe uzrokovane benignim uvećanjem prostate, prekomjerno aktivnim detruzorom mokraćnog mjehura kao i nokturija uzrokovana noćnom poliurijom.
Dijagnostika
Detaljna anamneza, fizikalni pregled, evaluacija nekim od upitnika koji analiziraju kvalitetu života (eng. QoL - quality-of-life), analiza krvi i urina, UZV urotrakta sa analizom rezidualnog urina te urofloumetrija su preporučeni kod svih pacijenata.
Dodatni testovi kod pacijenata sa nokturijom i polakisurijom uključuju dnevnik mokrenja, a po potrebi i urodinamsko ispitivanje.
Liječenje
Terapijski pristup takvim pacijentima možemo podijeliti na konzervativni (aktivno praćenje i medikamentozna terapija) i operacijski („otvorena" ili endoskopska operacija). Bihevioralna terapija sa ili bez medikamentozne terapije je obično prvi izbor.
Konzervativni pristup
Aktivno praćenje
Aktivno praćenje je pogodno za liječenje odabrane skupine pacijenata koji imaju slabo do srednje izražene LUTS tegobe bez komplicirajućih čimbenika. Uključuje edukaciju, savjetovanje o promjeni životnog stila te povremene kontrole i praćenje.
Medikamentozna terapija
Antagonisti α1-adrenoceptora (α1-blokatori) su najčešći lijekovi prvog izbora zbog brzog nastupa djelovanja, dobre djelotvornosti i povoljnog profila nuspojava. Svi α1-blokatori (alfuzosin, doksazosin, tamsulosin i terazosin) imaju sličnu djelotvornost no ipak je najčešća primjena tamsulosinskih preparata poput Bazethama.
Inhibitori 5α-reduktaze (5- αRI) su primjereni samo u liječenju muškaraca s izraženim simptomima i većim volumenima prostate. Pogodni su isključivo kao dugotrajna terapija zbog sporog postizanja maksimalnog učinka. Dutasterid i finasterid (Mostrafin) su podjednake učinkovitosti i profila nuspojava. Dugoročno, reduciraju rizik za akutnu urinarnu retenciju i kirurški zahvat. Najznačajnije nuspojave su smanjeni libido, erektilna disfunkcija i poremećaji ejakulacije.
Antagonisti muskarinskih receptora (tolterodin, fesoterodin) značajno reduciraju broj urgencija, epizode urgentne inkontinencije kao i frekvenciju mokrenja. Nisu kontraindicirani ali ni preporučeni u liječenju pacijenata sa benignom prostatičnom opstrukcijom.
Dezmopresin koristimo u terapiji nokturije uzrokovane noćnom poliurijom
Zbog heterogenosti preparata kao i regulativnih razloga Europsko urološko društvo nije izdalo specifične smjernice vezane uz upotrebu biljnih preparata (fitoterapija) u terapiji LUTS-aunatoč dokazanoj djelotvornosti nekih preparata.
Kombinacijske terapije prosječnoimaju nešto bolju učinkovitost nego monoterapija ali i izraženiji profil nuspojava. Kombinacija α1-blokatora i 5αRI je pogodna kao dugoročna terapija kod pacijenata sa srednjim do izraženim LUTS tegobama kod kojih postoji rizik za progresiju bolesti. Kombinacija α1-blokatora i antagonista muskarinskih receptora je indicirana kod pacijenata sa LUTS smetnjama kod kojih je prisutna prekomjerna aktivnost detruzora mokraćnog mjehura.
Operacijsko liječenje
Apsolutne indikacije za operacijsko liječenje uključuju: rekurentnu ili refraktornu urinarnu retenciju, „prelijevajuću" inkontinenciju, rekurentne infekcije urotrakta, kamence u mokraćnom mjehuru, divertikul mokraćnog mjehura, makroskopsku hematurija zbog benigne hiperplazije prostate koja je otporna na medikamentoznu terapiju te hidronefrozu uzrokovanu benignom prostatičnom opstrukcijom. Osim apsolutnih indikacija, kao relativne možemo navesti i nedovoljno poboljšanje simptoma te rezidualni urin kod bolesnika liječenih konzervativnim pristupom.
„Otvoreni" operacijski pristup je najstarija kirurška metoda ali i najinvazivnija. Pogodan je za liječenje izrazitih LUTS tegoba uzrokovanih benignom prostatičnom opstrukcijom.
U endoskopske zahvate ubrajamo transuretralnu inciziju prostate (TUIP), transuretralnu resekciju prostate (TURP) ali i laserske operacije prostate.
Razvijaju se i drugi manje invazivni operacijski pristupi poput uretralnih (prostatičnih) stentova, transuretralnih terapija mikro-valovima i transuretralnih iglenih ablacija te injekcijskih terapija etanolom i botulinum toksinom koji još nisu u širokoj primjeni.
Izbor operacijskog pristupa ponajviše ovisi o veličini prostate i komorbidnim stanjima. Također ovisi i o pacijentovim očekivanjima, toleranciji mogućih nuspojava te dostupnosti pojedinih metoda kao i iskustvu operatera s navedenim tehnikama.
Strategija praćenja
Pacijenti na protokolu aktivnog praćenja trebaju doći na kontrolu za 6 mjeseci a potom jednom godišnje ukoliko se simptomi ne pogoršavaju ili ne nastupi apsolutna indikacija za kirurško liječenje.
Pacijenti na terapiji α1-blokatorima, antagonistima muskarinskih receptora, ili nekoj od kombinacijskih terapija trebaju doći na kontrolu za 4 do 6 tjedana od uvođenja terapije, potom za 6 mjeseci i kasnije jednom godišnje ukoliko se simptomi ne pogoršavaju ili ne nastupi apsolutna indikacija za kirurško liječenje.
Pacijenti na terapiji inhibitorima 5α-reduktaze trebaju obaviti kontrolne preglede za 3 te 6 mjeseci od uvođenja terapije kako bi evaluirali njihov odgovor na terapiju i nuspojave.
Operirani pacijenti trebaju doći na kontrolni pregled za 4 do 6 tjedana od vađenja katetera kako bi evaluirali odgovor na terapiju i nuspojave.
M. Oelke, A. Bachmann, A. Descazeaud, M. Emberton, S. Gravas, M.C. Michel, J. N'Dow, J. Nordling, J.J. de la Rosette; Guidelines on the Management of Male Lower Urinary Tract Symptoms (LUTS), incl. Benign Prostatic Obstruction (BPO); EAU Guidelines, Paris 2012.
