Veličina problema

Istraživanja njemačkih urologa pokazuju da klinički simptomi akutne epizode IMS-a traju prosječno šest dana, slabost i klonulost prisutne su dva dana, žena nije sposobna za posao najmanje jedan dan, a barem pola dana leži u krevetu. Simptomi rekurentnih infekcija mokraćnog sustava dovode do smanjenja kvalitete života, gubitka radnih dana, povećane potrošnje antibiotika, ponavljanih liječničkih pregleda i konzultacija te povećanja medicinskih troškova

Naziv infekcije mokraćnog sustava (IMS) općenit je naziv za infekcije lokalizirane na bilo kojem dijelu mokraćnog sustava. On obuhvaća niz kliničkih sindroma i bolesti koje se razlikuju po lokalizaciji, etiologiji i epidemiologiji, anatomskom i funkcionalnom statusu zahvaćenoga mokraćnog sustava, eventualnoj prisutnosti čimbenika koji pospješuju infekciju, težini poremećaja općeg stanja, izraženosti lokalnih simptoma infekcije, sklonosti recidiviranju, riziku od nastanka komplikacija, potrebnoj antimikrobnoj terapiji, ishodu i prognozi (1).
Mokraćni je sustav zatvoren sustav, od vanjskog ušća uretre do bubrega te se infekcija iz donjeg dijela uzlazno brzo proširi na bubreg i obrnuto, inficirana mokraća iz bubrega neprestano zasijava mokraćni mjehur bakterijama (2). Prema tomu teško je sa sigurnošću tvrditi da je upala zahvatila samo određeni segment mokraćnog sustava. Najmanje trećina bolesnika sa simptomima akutnoga cistitisa, a bez izraženih simptoma gornjeg dijela mokraćnog sustava ima supklinički zahvaćen bubreg (3, 4).

IMS su jedne od najčešćih infekcija ljudi i najčešći su razlog za opravdano propisivanje antimikrobnih lijekova (5). Učestalost IMS-a ovisi o spolu, dobi i prisutnosti čimbenika rizika (6). IMS su najčešći medicinski problem žena u reproduktivnoj dobi - 30 su puta češće nego u muškaraca iste dobne skupine (6). Svake godine 15% seksualno aktivnih žena ima najmanje jednom IMS (7). U oko 60% svih žena razvit će se IMS jednom u životu, od kojih će 1/4 imati rekurentne infekcije (8).

Istraživanja njemačkih urologa pokazuju da klinički simptomi akutne epizode IMS-a traju prosječno šest dana, slabost i klonulost prisutne su dva dana, žena nije sposobna za posao najmanje jedan dan, a barem pola dana leži u krevetu. Simptomi rekurentnih infekcija mokraćnog sustava dovode do smanjenja kvalitete života, gubitka radnih dana, povećane potrošnje antibiotika, ponavljanih liječničkih pregleda i konzultacija te povećanja medicinskih troškova (9).

Prema Hrvatskom zdravstveno-statističkom ljetopisu u Hrvatskoj je 2009. godine u ordinacijama primarne zdravstvene zaštite dijagnoza cistitisa postavljena više od 260.000 puta, a pijelonefritisa više od 22.000 puta (10). U Hrvatskoj se u više od 2/3 bolesnika s IMS-om liječenje započinje empirijskom antimikrobnom terapijom, a tek 1/3 dobiva ciljanu terapiju (10, 11).

Dijagnostika i liječenje

E. coli je uzročnik u 70-95% epizoda nekompliciranog cistitisa i pijelonefritisa, a Staphylococcus saprophyticus u 5-10% epizoda cistitisa.

Prema Hrvatskim nacionalnim smjernicama, koje su donesene 2004. i 2007. godine i najnovijim smjernicama Europskog urološkog društva iz 2011. godine liječe se sve simptomatske infekcije mokraćnog sustava i asimptomatske u odabranih osoba (13-15). Cilj je antimikrobnog liječenja IMS-a nestanak kliničkih simptoma i eradikacija infekcije. Opće preporuke za liječenje IMS-a jesu dobra hidracija, mirovanje te primjena analgetika i antipiretika prema potrebi. Dijagnoza IMS-a postavlja se na temelju kliničkih simptoma i znakova te nalaza urina. Urinokultura se mora učiniti prije započete antimikrobne terapije u trudnica, dijabetičara, u slučajevima rekurentnih infekcija, kada prethodna terapija nije bila uspješna te kod sumnje na pijelonefritis. Kod akutnoga nekompliciranog cistitisa nije nužno učiniti urinokulturu jer je uzročnik lako prepoznatljiv, a njegova antimikrobna osjetljivost poznata. E. coli je uzročnik u 70-95% epizoda nekompliciranog cistitisa i pijelonefritisa, a Staphylococcus saprophyticus u 5-10% epizoda cistitisa. Prema podacima Odbora za praćenje rezistencije bakterija na antibiotike Akademije medicinskih znanosti Hrvatske, koji djeluje od 1996. godine, u 2010. godini postotak rezistentnih sojeva E. coli na najčešće primjenjivane antibiotike iznosio je za: amoksicilin 49%, amoksicilin-klavulansku kiselinu 5%, cefaleksin 9%, cefuroksim 6%, cefiksim 4%, norfloksacin 13%, ciprofloksacin 13%, nitrofurantoin 3%, trimetoprim/sulfametoksazol 24%. Rezistencija na gentamicin bila je 8%, a na netilmicin i amikacin 1% (16).

Akutni nekomplicirani cistitis

Akutni nekomplicirani cistitis akutna je upala mokraćnog mjehura u žene koja nije trudnica, nije u menopauzi i nema drugih kompliciranih čimbenika za IMS, u koje simptomi traju kraće od 7 dana i koja nije imala simptome IMS-a unatrag četiri tjedna prije ove epizode (tablica 1). U žena s akutnim cistitisom vjerojatnost postojanja akutne bubrežne infekcije veća je ako simptomi traju 7 dana ili dulje, ako postoji podatak o nedavnoj infekciji mokraćnog sustava i u žena nižega socijalno-ekonomskog statusa (3, 4).
I dok Europske urološke smjernice za lijek prvog izbora za liječenje akutnoga nekompliciranog cistitisa ističu uz nitrofurantoin, fosfomicin i pivmecilinam, to kod nas nije moguće jer ta dva lijeka nisu u Hrvatskoj registrirana. Nitrofurantoin treba izbjegavati ako je kreatininski klirens <60 mL/minutu i ako postoji sumnja na postojanje ranog pijelonefritisa.

Akutni nekomplicirani pijelonefritis

Akutni nekomplicirani pijelonefritis akutna je upala bubrega praćena signifikantnom bakteriurijom u žena u menopauzi koje nisu trudnice i nemaju druge komplicirajuće čimbenike za IMS. Klinički se očituje povišenom tjelesnom temperaturom (>38 ºC), zimicom, tresavicom, muklom boli lumbalno, često lokaliziranom uz epigastrij sa širenjem u donji dio trbuha te nikturijom i poliurijom. Kod pijelonefritisa mogu biti izraženi i simptomi afekcije donjeg dijela urotrakta. U starijih osoba s pijelonefritisom češće su zastupljeni samo opći simptomi, a katkad i inkontinencija urina.

Radna grupa za izradu smjernica ISKRA za antimikrobno liječenje i profilaksu IMS-a odabrala je koamoksiklav kao lijek izbora za liječenje akutnoga nekompliciranog pijelonefritisa zbog niske rezistencije i intermedijarne osjetljivosti E. coli u Hrvatskoj te relativno niskog spektra djelovanja i netoksičnosti. Iako je udio klavulanske kiseline veći u dozi koamoksiklava od 3x625 mg nego u dozi 2x1 g, što je bitno za gram-negativne uzročnike (IMS), neke su studije pokazale jednaku kliničku djelotvornost obaju doziranja u liječenju IMS-a (17). Stoga je radna grupa odlučila preporučiti primjenu koamoksiklava u dozi od 2x1 g, računajući na bolju suradljivost bolesnika i manje nuspojava (tablica 2). Europske smjernice za liječenje akutnoga nekompliciranog pijelonefritisa preporučuju koamoksiklav samo u slučaju dokazane osjetljivosti gram-pozitivnog uzročnika te ga ne preporučuju kao lijek prvog izbora u empirijskoj terapiji akutnog pijelonefritisa.

Važno je znati da se URINOKULTURA U TRUDNICA TREBA UVIJEK UČINITI PRIJE ANTIMIKROBNE TERAPIJE I 1-2 TJEDNA NAKON ZAVRŠENOG LIJEČENJA.

Komplicirane IMS

Komplicirane IMS nastaju u osoba koje imaju bolesti ili stanja koja pospješuju infekciju te otežavaju njezino izlječenje. Komplicirane IMS su sve one koje nisu nekomplicirane. To mogu biti i cistitis i pijelonefritis. Dijagnoza se postavlja na temelju simptoma i znakova cistitisa i/ili pijelonefritisa uz prisutnost komplicirajućih čimbenika IMS-a te laboratorijskih nalaza (tablica 3-11).

Nekomplicirane rekurentne IMS

Nekomplicirane rekurentne IMS jesu najmanje tri epizode nekomplicirane infekcije (cistitis, pijelonefritis) dokazane u urinokulturi u posljednjih 12 mjeseci ili dvije epizode u posljednjih 6 mjeseci i samo žene; bez strukturnih/funkcionalnih abnormalnosti urotrakta.

U ovom članku dane su osnovne smjernice za dijagnostiku i antimikrobno liječenje IMS-a. Rekurentne i komplicirane IMS te sindrom prostatitisa opisani su u posebnim poglavljima.

Adresa za dopisivanje:
Prof. dr. sc. Višnja Škerk, dr. med.
Klinika za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević"
10000 Zagreb, Mirogojska 8
e-mail: visnja.skerk@bfm.hr

Literatura

1. SOBEL JD, KAYE D. Urinary tract infections. U: Mandell GL, Bennett JE, Dolin R, ur. Mandell, Douglas and Bennett`s Principles and Practice of Infectious Diseases. Philadelphia: Churchill Livingstone, Elsevier; 2010;957-85.
2. CHAMBERS ST. Cystitis and urethral syndromes. U: Cohen J, Opal SM, Powderly WG. Infectious Diseases. China: Mosby, Elsevier; 2010;589-97.
3. FAIRLEY KF, CARSON NE, GUTCH RC i sur. Site of infection in acute urinary-tract infection in general practice. Lancet 1971;2:615-8.
4. SCHAEFFER AJ. Diagnostics and categories of patients. Infection 1992;20(Suppl.3):S138-42.
5. FOXMAN B. Epidemiology of urinary tract infections: incidence, morbidity and economic cost. Am J Med 2002;113(Suppl.1A):5S-13S.
6. STAMM WE, STAPLETON AE. Approach to the Patient With Urinary Tract Infection. U: Gorbach SL, Bartlett JG, Blacklow NR, ur. Infectious Diseases. Philadelphia; Lippincott Williams & Wilkins; 2004;861-72.
7. HOOTON TM, SCHOLES D, HUGHES JP i sur. A prospective study of risk factors for symptomatic urinary tract infection in young women. N Engl J Med 1996;335:468-74.
8. HOOTON TM. Recurrent urinary tract infection in women. Int J Antimicrob Agents 2001;17:259-68.
9. NABER KG, CHO YH, MATSUMOTO T, SCHAEFFER AJ. Imunoactive prophylaxis of uncomplicated recurrent urinary tract infections. U: European Association of Urology. Urogenital infection. Netherlands: EAU; 2010;252-68.
10. Hrvatski zdravstvenostatistički ljetopis za 2009. Zagreb: Hrvatski zavod za javno zdravstvo; 2010.
11. ŠKERK V, JAKŠIĆ J, BEGOVAC J. Pilot research on urinary tract infections in family medicine physician offices in the Republic of Croatia. J Chemother 2008;20:397-8.
12. ŠKERK V, JAKŠIĆ J, KOLUMBIĆ-LAKOŠ A i sur. Research of urinary tract infections in family medicine physicians' offices - empiric antimicrobial therapy of urinary tract infections - Croatian experience. Coll Antropol 2009;33:625-31.
13. ŠKERK V, KRHEN I, KALENIĆ S i sur. Smjernice antimikrobnog liječenja i profilakse infekcija mokraćnog sustava. Liječ Vjesn 2004;126:169-81.
14. ŠKERK V, TAMBIĆ-ANDRAŠEVIĆ A, ANDRAŠEVIĆ S i sur. ISKRA smjernice antimikrobnog liječenja i profilakse infekcija mokraćnog sustava - hrvatske nacionalne smjernice. Liječ Vjesn 2009;131:105-18.
15. EAU Guidelines on Urological Infections European Association of Urology 2011. URL: www.uroweb.org/guidelines.
16. TAMBIĆ T, TAMBIĆ ANDRAŠEVIĆ A. Osjetljivost i rezistencija bakterija na antibiotike u Republici Hrvatskoj u 2010. g. Zagreb: Akademija medicinskih znanosti Hrvatske; 2011.
17. THOMSON KS, SANDERS WE, SANDERS CC. USA resistance patterns among UTI pathogens. J Antimicrob Chemother. 1994;33(Suppl.A):9-15.