Istraživači Sveučilišta Michigan smatraju da su rezultati iznenađujući i alarmantni. Ova iznimno važna studija pomogla je u razbijanju mitova vezanih uz povišen krvni tlak u pedijatrijskoj populaciji, a najveći mit bio je da je hipertenzija bolest odrasle dobi bez relevantne povezanosti s dječjim uzrastom.

Znanstvenici vjeruju da je debljina kod djece, koja širom Amerike poprima sve veće razmjere, značajan čimbenik u porastu učestalosti hipertenzije kod djece.

Broj hospitalizacija zbog hipertenzije u pedijatrijske populacije gotovo se udvostručio pa je tako 1997. godine bilo 12661 hospitalizacija, a 2006. godine broj se popeo na 24602 hospitalizacije.

Tijekom 10 godina praćenja, troškovi bolničkog liječenja hipertenzije u dječjoj dobi iznosili su 3 milijarde USD. Vanbolnički troškovi liječenja nisu uključeni, tako da su sveukupni troškovi još veći.

Znanstvenici su također otkrili da djeca hospitalizirana zbog hipertenzije imaju povećan rizik od teške hipertenzije ili hipertenzije koja se javlja kao komplikacija postojećih komorbiditeta. Prosječna duljina hospitalizacije djece koja imaju hipertenziju i zadnji stadij kroničnog zatajenja bubrega obično je dvostruko duža nego kod drugih bolesti (8 dana, u odnosu na 4 dana).
Autori napominju da je došlo do porasta učestalosti hipertenzije kod djece u vanbolničkim uvjetima pa je tako i porast broja hospitalizacija zbog hipertenzije vjerojatno logična posljedica. Uspoređivani su i demografski podaci s ciljem identifikacije populacije koja bi imala povišene čimbenike rizika. Tako je ustanovljeno da su hospitalizirana djeca češće dječaci, stariji od 9 godina, Afro-Amerikanci i liječeni u sveučilišnim bolnicama.

U slučajevima u kojima je hipertenzija bila primarna dijagnoza, najučestalija druga dijagnoza bila je debljina. Taj je podatak bitan za odgovor na pitanje kako prevenirati hipertenziju kod djece.

Autori naglašavaju dva važna koraka ka prevenciji pojave hipertenzije i pratećih komplikacija kod djece, a pri kojima najveću ulogu imaju zdravstveni radnici. Oni bi trebali educirati obitelji o zdravom načinu života - zdravoj prehrani i vježbanju, a isto tako i rano identificirati pojavu hipertenzije kod djece, te tako omogućiti pravovremeno liječenje.

Ova je studija doprinijela razbijanju nekih uvriježenih mitova i netočnih činjenica vezanih uz pojavu hipertenzije u dječjoj dobi. Jedan je mit da je pedijatrijska hipertenzija najčešće uzrokovana drugim bolestima, dok u stvarnosti porastom učestalosti debljine najčešća dijagnoza postaje esencijalna hipertenzija. Netočna je činjenica također i da hipertenzija u djetinjstvu nije povezana s hipertenzijom kod odraslih. Naprotiv, mnoge studije pokazale su povezanost hipertenzije od dječje do odrasle dobi. Ujedno i mit da hipertenzija dijagnosticirana u djetinjstvu pokazuje oštećenje organa tek u odrasloj dobi pokazao se kao još jedna zabluda jer su rezultati studije pokazali da do 30% djece kod koje je dijagnosticirana hipertenzija već imaju pojavu oštećenja krvnih žila, uključujući i hipertrofiju lijeve klijetke.

Ovom studijom razotkrivena je, u konačnici, i zadnja zabluda o tome da se pedijatrijska hipertenzija tretira pretežno u vanbolničkim uvjetima s malobrojnim hospitalizacijama i niskim troškovima liječenja. Visoki troškovi bolničkog liječenja hipertenzije i njenih posljedica u dječjoj dobi ukazuju na to da je krajnje vrijeme za investiranje u rano otkrivanje, prevenciju i liječenje povišenog krvnog tlaka kod djece, te pronalaženje farmakoloških tretmana s pedijatrijskim doziranjem, sigurnošću terapije i uputom za pedijatrijske bolesnike, što u današnje vrijeme još nije dostupno pedijatrima koji se bave ovom problematikom.

Literatura

1. Trans CL, Ehrmann BJ, Messer KL, et al. Recent trends in healthcare utilization among children and adolescents with hypertension in the United States. Hypertension 2012; DOI:10.1161/HYPERTENSIONAHA.111.188813.
2. Samuels J. The increasing burden of pediatric hypertension. Hypertension 2012; DOI:10.1161/HYPERTENSIONAHA.112.197624.