Uvod

Šećerna bolest najčešći je metabolički poremećaj i jedna od najčešćih endokrinoloških bolesti. Porast incidencije šećerne bolesti prisutan je u svim dobnim skupinama, što je u izravnoj vezi s povećanom tjelesnom težinom, starenjem čovječanstva, urbanizacijom, te njihovim posljedicama: pogrešnom prehranom i nedostatkom tjelesne aktivnosti.

Što je debljina?

Suvremeni stresan i sedentaran način života uz obilje kalorijski bogate masne i slatke hrane diljem svijeta učinili su da debljina dosegne razmjere pandemije.

Debljina / pretilost je suvišak masnog tkiva, a procjenjuje se na razne načine, no najčešće se ravnamo prema odnosu visine i težine, izražene indeksom tjelesne mase (ITM, eng BMI, body mass indeks) Dok je ITM prikladan za utvrđivanje rizika kod odraslih, kod djece se ITM ne može primjenjivati zbog promjena u sastavu tijela tijekom rasta i razvoja,te se identifikacija pretilosti kod djece vrši pomoću krivulja, tzv. BMI percentila, koje su prilagođene dobi i spolu djeteta.

Debljina je dokazano povezana s povećanom učestalošću šećerne bolesti, povišenog krvnog tlaka, koronarnom bolesti, hipertrofijom lijevog ventrikla i kongestivnim zatajenjem srca. Suvremeni stresan i sedentaran način života uz obilje kalorijski bogate masne i slatke hrane diljem svijeta učinili su da debljina dosegne razmjere pandemije.

Šećerna bolest

Za liječnika obiteljske medicine važno je što prije otkriti poremećaj kod pacijenata radi što ranije dijagnostike i terapije, jer u trenutku postavljanja dijagnoze šećerne bolesti već postoje oštećenja velikih krvnih žila.

Šećernu bolest tipa 2 ima oko 90% dijabetičara, a 80-90 % dijabetičara s dijabetesom tipa 2 je pretilo. Genetski utjecaj je također snažan, jer omjer podudaranja za dijabetes u monozigotnih blizanaca s dijabetesom tipa2 iznosi 100%. Rizik od pojave inzulin neovisnog dijabetesa za potomke i bliske rođake ( braća i sestre) viši je nego u bolesti tipa 1. Oko ¼ rođaka (braća i sestre) i 1/3 potomaka na kraju razviju patološku toleranciju ili dijabetes.

Bolest često ima dug, asimptomatski tijek, a nerijetko početne simptome pacijenti zanemare. Za liječnika obiteljske medicine važno je što prije otkriti poremećaj kod pacijenata radi što ranije dijagnostike i terapije, jer u trenutku postavljanja dijagnoze šećerne bolesti već postoje oštećenja velikih krvnih žila.

Metode istraživanja

Cilj istraživanja bio je ispitati koliko djece školske dobi ima ITM iznad preporučenih vrijednosti, te koliko od njih ima pozitivnu obiteljsku anamnezu na šećernu bolest.

U istraživanje je uključeno 212-ero djece školske dobi kojima je određena tjelesna težina i visina, te ITM, prema formuli ITM = težina (kg) / visina (metar kvadratni). Raspon vrijednosti ITM je prilagođen dobi i spolu djeteta, kreće se od 14,5 za sedmogodišnjake, do 21,7 za četrnaestogodišnjake, a u istraživanju su primijenjene one preporučene vrijednosti koje daje Ministarstvo zdravlja RH.

Djeca čiji je ITM iznad preporučenih vrijednosti izdvojena su i obuhvaćena daljnjim istraživanjem.

Članovi obitelji djece s povišenim ITM -om - očevi, majke, bake, djedovi, braća, sestre - ispitani su putem ankete boluju li od šećerne bolesti, a djeca čije obitelji su bile nedostupne, isključena su iz daljnjeg istraživanja.

Rezultati

Ispitano je 212-ero djece školske dobi, od kojih je 127 (59,9%) dječaka i 85 (40,1 %) djevojčica (Tablica 1).

Svim ispitanicima na temelju izmjerenih vrijednosti tjelesne težine i tjelesne visine određen je ITM. ( Grafikon 2. i 3.).

Na temelju istraživanja provedenog među školskom djecom u 48/212 (22,6%) djece vrijednosti ITM su bile iznad preporučenih: 17 djevojčica (17/85 ) i 31 dječak (31 /127) (Grafikon 3.).

Od 48-ero djece a povišenim ITM-om u daljem istraživanju je sudjelovalo 45-ero djece, a troje djece je bilo isključeno iz daljnjeg istraživanja zbog nedostupnih članova obitelji. Provedenom anketom među članovima obitelji (očevi, majke, braća, sestre, bake, djedovi) utvrđeno je da 17/45 djece (37,8%) ima pozitivnu obiteljsku anamnezu na dijabetes (Tablica 2; Grafikon 4.).

Ukupno je ispitano 285 članova obitelji djece sa povišenim vrijednostima ITM među kojima je 21 dijabetičar (Tablica 3; Grafikon 5.)

Rasprava

U prevenciju pretilosti osim liječnika obiteljske medicine treba uključiti i druge institucije. Prevencija se treba temeljiti na promicanju zdravih životnih navika, tjelesnoj aktivnosti i izbjegavanju sedentarnog načina života.

Istraživanje pokazuje da od svih ispitanika (212) njih 48 ima povišene vrijednosti ITM ( 22,6% ): 17 djevojčica ( 35,4%) i 31 dječak ( 64,6 %).
Najviše pretile djece ( 43,5 %) zabilježeno je u VIII. razredu i II. razredu
( 35,0%), a najmanje pretile u III. ( 13,3 %) i IV.( 12,0 %) razredu.
Od ukupno 212-ero ispitane djece njih ukupno 48 je imalo ITM iznad preporučenih vrijednosti.
Anketiranjem obitelji 45 djece sa povišenim ITM smo dobili da 37,8% djece (17/45) ima pozitivnu obiteljsku anamnezu na dijabetes u obitelji, i to 8 djevojčica i 9 dječaka.
Prevenciju pretilosti potrebno je provoditi od dječje dobi, u vrtićima, na različite načine:
• podizanje svijesti o zdravom načinu života,
• edukacija,
• stjecanje zdravih životnih navika (prehrana u vrtićima, školama, svakodnevne tjelesne aktivnosti),
• zdravstveni odgoj.

U prevenciju pretilosti osim liječnika obiteljske medicine treba uključiti i druge institucije, npr, od obitelji, preko škole, javnog zdravstva, sredstava javnog priopćavanja, do nadležnih ministarstava. Prevencija bi se temeljila na promicanju zdravih životnih navika, tjelesne aktivnosti, izbjegavanju sedentarnog načina života (uklanjanje slatkiša i grickalica sa najnižih, maloj djeci dostupnih polica u trgovinama, uklanjanje automata sa istim iz škola, povećanje broja školskih sati tjelesnog odgoja).

Zaključak

Liječnik obiteljske medicine je ključna osoba u otkrivanju šećerne bolesti kod pacijenta, radi što ranije dijagnostike i terapije, jer u trenutku postavljanja dijagnoze šećerne bolesti već postoje oštećenja krvnih žila, što dovodi do invaliditeta i ugrožavanja života. Poseban naglasak u svom radu bismo staviti na rano otkrivanje i prevenciju pretilosti u djece, jer je to jedini pravi način za zdravije sutra naše nacije.

Rezultati ovog istraživanja govore da među djecom s povišenim ITM -om njih gotovo 40% ima pozitivnu obiteljsku anamnezu na dijabetes, te možemo povezati povišene vrijednosti ITM-a i dijabetesa u obitelji.
Istraživanje je dokazalo da rizični faktori (pretilost i pozitivna obiteljska anamneza) za oboljele od šećerne bolesti djeluju sinergistički i mogu se primijeniti kao jednostavni testovi ranog otkrivanja šećerne bolesti u školskoj dobi. Budući da je primijenjena vrlo jednostavna i jeftina metoda, ista se može primijeniti u "screeningu" šire populacije.

Literatura

1. Coromilas J. Obesity and Atrial Fibrillation. Is one epidemic Feeding the Other? JAMA.2004;292:2519-2520.
2. Kenchaiah S, Evans JC, Levy D,et al. Obesity and risk of heart failure. N Eng J Med.2002; 347: 305-13.
3. Flegal KM, Carrol MD, Ogden CL, Johnson CL. Prevalence and trends in obesity among US adults, 1999-2000. JAMA. 2002; 288: 1723-27.
4. Harrison TR et al. Harrison s Principles of Internal Medicine.14th ed. TheMcGraw-Hill Companies; 1998: 2060-6.
5. Moretti O, Erceg M, Dražić M i sur. Brinuti o zdravlju: Šećerna bolest i ja. Zagreb: Hrvatski zavod za javno zdravstvo: Hrvatski savez dijabetičkih udruga,2004.
6. Stratton Im, Adler AI, Neil HA, et al. Association of glycaemia with macrovascularet microvascular complications of type 2 diabetes (UKPDS 35): prospective observatinal study. BMJ. 2000; 321: 405-12.