Kad sam već „udarila“ po kontroverznim temama, hajdemo malo o alternativi. Jezera tinte potrošena su u raspravama o korisnosti / štetnosti alternativnog vs. konzervativnog načina liječenja.

I jedni i drugi imaju argumente.

Prosječni civilizirani građanin ipak će se prikloniti klasičnoj medicini, jer je konzervativna. Teško se mijenja i, u povijesti, ponekad su joj trebale stotine godina da prihvati nove načine i tehnologije. Danas to ide mnogo brže, ali i dalje se zahtijeva međunarodni konsenzus u provođenju terapija i zahvata.

Alternativa, opet, ima svoje argumente. Zašto i tu ne postoji nekakav međunarodno relevantan dogovor? Zašto nema točnih znanstvenih istraživanja, statistike i rezultata?

Pa ne znam točno. Ne razumijem se u to. Da se razumijem, većina mojih pacijenata ne bi dolazila k meni.

Gledajte ovako:

ulazi mi u ordinaciju pacijentica 165 cm visoka, 97 kg teška, izmjerimo joj tlak 185/105 i žali se kako teško diše, boli je tu i još tu, i koljena, i loša joj je probava i muči je još štošta…

Pa je posjednem pored sebe i kažem:

„Gospođo, pretjerano ste debeli. I ne, nemate teške kosti niti hormonski poremećaj. Jednostavno, „žderete“ bez reda i smisla goleme količine smeća. Ako ovako nastavite nećete doživjeti pedesetu...

Pa izvolite: jesti samo povrće, malo termički obrađeno, po mogućnosti sirovo. I malo voća, ali samo ujutro. I šnitu cjelovitog kruha dnevno. I grahorice (bez kobasica), luk, češnjak, poriluk, za nagradu nešto ribe i bijelo meso peradi bez kože. I puno vode, bez gemišta i piva, i svaki dan umjerena fizička aktivnost i tabletu multivitamina, cinka i C vitamina. I nikakav oblik šećera i prerađene hrane. I tako godinu dana. Onda dođite na pregled, ako ostanete isti, dobijete pilule.“

TO je alternativna medicina.

Da to napravim, gospođa bi mi nabila nogu u … i tužila šefici. Ona smatra da je bolesna i želi se liječiti.

Što rade alternativci? Pa nešto slično. Liječe nekim drugim metodama i daju savjete i terapiju svojim pacijentima.

I jedni i drugi bave se uzaludnim poslom.

Jer, došli su prekasno. Kako je i kada ona moja fiktivna gospođa natukla takvu kilažu i tlak? Neznanjem i nebrigom tijekom godina.

Nedostatkom prevencije.

Skoro da je svejedno koju ćete vrstu liječenja odabrati ako ste toliko neodgovorni da godinama teroriziranjem uništite svoje vlastiti tijelo. Nakraju pilule i tretman kakav god da jest, ne mogu vas izliječiti ukoliko ne promijenite način života.

Naravno, ne govorimo tu o zaraznim i nasljednim bolestima kao ni o traumama.

Govorim o općem padu imuniteta, slabosti organizma, debljini, tlaku nabijenom stresom i groznom hranom, depresiji, fobijama, problemima s kralježnicom, koljenima i ostalim zglobovima (zbog debljine), dijabetesu (potenciranom hranom i stresom), mlitavošću (nema zdrave tjelovježbe), spuštenim stopalima (djeca više ne hodaju bosa ni do kreveta) i ostalim simptomima koji definitivno nisu urođeni niti zarazni, a šire se kao epidemija.

I što radimo? Ništa. I dalje jedemo nezdravu hranu, pušimo u istom prostoru gdje su djeca, gledamo TV 10 sati dnevno, preziremo vitamine, čistu vodu i tjelovježbu i čudimo se užasnom povećanju, ma čega da se prvo dotaknem: alergija, astme, dijabetesa ili nečeg trećeg.

Pa stvarno, baš čudno – moram na pregled kod doktora, ne znam što mi je.

I zaista, moj imaginarni pacijentu, nema lakše stvari nego tražiti slijedeći recept (telefonski) za neki farmaceutski odgovor na grozan vlastiti životni stil.

Alternativa? Ma treba nam alternativan način života i razmišljanja pa će i liječnici i „alternativci“ imati manje posla.

Ma, kad je ova kolumna postala znanstveno fantastična?!

Čudno.