Definicija i podjela

Urinarna inkontinencija je prema međunarodnom udruženju za kontinenciju (International Continence Society - ICS), definirana kao nevoljno otjecanje mokraće te za oboljelu osobu predstavlja zdravstveni, higijenski i socijalni problem. Zbog visoke prevalencije (broj svih slučajeva bolesti kod određenog stanovništva u određenom periodu ) ovaj poremećaj predstavlja ozbiljan javno-zdravstveni problem, sa znatnim socijalnim i ekonomskim utjecajem. Javlja se u rasponu od povremenog i oskudnog „bježanja”mokraće do potpune nemogućnosti zadržavanja mokraće. Javlja se u oba spola i u svim dobnim skupinama a učestalost se povećava s dobi. Načini na koje inkontinencija urina utječe na kvalitetu života ovise o tipu inkontinencije jer o tome ovise i okolnosti u svakodnevnom životu koji pospješuju njeno ispoljavanje.

1. Stresna ( statička) inkontinencija - nevoljno otjecanje mokraće kod porasta intraabdominalnog tlaka, najčešće kod kašljanja, kihanja i sl. , nastaje zbog slabosti anatomskih struktura dna zdjelice i posljedične prevelike pokretljivosti zapornog mehanizma uretre;

2. Urgentna (hitna) inkontinencija - javlja se u obliku iznenadne, jake i neodgodive potrebe za mokrenjem neposredno prije inkontinentne epizode. Postoji nekoliko mogućih patofizioloških mehanizama kojima se pokušava objasniti prekomjerna aktivnost mokraćnog mjehura ( PAMM, engl. Overactive Bladder-OAB). To su : neurogena (oštećenje centralnih inhibitornih putova ili senzitacija aferentnih živaca), miogena (promjene funkcionalnih karakteristika glatkih mišića detruzora koja dovodi do njegove spontane kontrakcije) i integrativna teorija (spontana prekomjerna ekscitacija detruzora zbog pojačane međustanične komunikacije koja dozvoljava širenje ekscitacijskih signala).

3. Miješana inkontinencija – predstavlja kombinaciju urgentne sa stresnom inkontinencijom.

Učestalost urinarne inkontinencije

Kod žena najčešći oblici urinarne inkontinencije su stresna i miješana. U srednjem do teškom stupnju u ukupnoj populaciji se javlja učestalošću od 3 − 17%, niža je u mlađim dobnim skupinama, raste u doba oko menopauze i nadalje kontinuirano raste s porastom životne dobi. Prema jednoj od epidemioloških studija provedenih u SAD-u umjerenu do tešku urinarnu inkontinenciju ima 7% žena u dobi od 20 − 39 godina, 17% u dobi od 40 − 59 godina, 23% u dobi od 60 − 79 godina te 32% žena starijih od 80 godina.

Kod muškaraca se urinarna inkontinencija javlja u 3 − 11%, znatno češće u obliku urgentne (40 − 80%) dok se stresna inkontinencija javlja uglavnom nakon operacije prostate, traume ili neuroloških bolesti. 17% europske populacije ≥40 godina ima PAMM a 30 − 60% je starije od 60 godina.

Utjecaji urinarne inkontinencije na kvalitetu života

Utjecaji urinarne inkontinencije na kvalitetu života su kompleksni i mnogobrojni.

Psihološki učinci su krivnja i depresija, gubitak samopoštovanja, strah od gubitka kontrole nad mokraćnim mjehurom i mirisa urina. Osjećaj krivnje je jedan od razloga zašto pacijenti nerado i s velikim zakašnjenjem iznose liječniku svoj problem, a vrlo često to nikada ne učine spontano nego tek nakon konkretno postavljenog pitanja. Pretpostavka je da čak 50 − 70% žena s inkontinencijom mokraće ne traži pomoć ili zbog neinformiranosti o mogućnostima liječenja ili zbog mišljenja kako njihov problem nije društveno prihvatljiv, dakle zbog osjećaja krivnje. Društveni učinci su smanjenje socijalne interakcije, ograničenja u planiranju putovanja zbog pristupa WC-u, ograničenje dužine putovanja, itd. Pacijenti se sve više povlače u osamu, izbjegavaju socijalni kontakt jer im on postaje sve više opterećujući. I kratak svakodnevni odlazak u kupovinu može postati „nemoguća misija“jer već nakon kratkog vremena od odlaska iz svog doma pacijenti moraju neodgodivo tražiti WC, idu do svog cilja dobro poznatim putem s poznatim lokacijama dostupnih WC-a. 

Osobni učinci u obliku potrebe za ulošcima za urinarnu inkontinenciju, za posebnim donjim rubljem i krevetninom, posvećuju pažnju izboru odjeće. Prinuđeni su koristiti nepropusne navlake za madrace, biraju odjeću koju mogu lako i brzo skinuti. Kupovina uložaka predstavlja dodatni i znatni financijski trošak.

Profesionalni učinci, izostanak s posla, smanjena produktivnost na radnom mjestu su dodatni razlog za nezadovoljstvo i doprinose osjećaju manje vrijednosti, uz nedvojbeni negativni ekonomski aspekt (manja plaća zbog izostanka s posla, nenapredovanje). Simptomi urinarne inkontinencije sputavaju pacijenta da izvršava svoje obveze na način kako smatra primjerenim i u skladu sa svojim ambicijama i mogućnostima.

Tjelesni učinci, lokalni u obliku crvenila kože i tegoba uzrokovanih iritacijom kože urinom, zatim ograničenje ili prestanak većine ili čak svih tjelesnih aktivnosti. Kod oboljelih od statičke inkontinencije već i najmanje naprezanje trbušne muskulature može dovesti do nevoljnog otjecanja mokraće. Izbjegavanje tjelesne aktivnosti ne samo da ima negativan socijalni element jer si pacijent ne može priuštiti bilo kakav oblik vježbanja u grupi, nego ima i izravne negativne implikacije na zdravlje općenito, od sklonosti prekomjernoj tjelesnoj težini, osteoporoze, hipertenzije, pa sve do povećanog rizika za razvoj kardiovaskularnih bolesti.

I na kraju ovog nabrajanja negativnih učinaka urinarne inkontinencije na kvalitetu života (što naravno ne znači da su najmanje važni, naprotiv) ćemo spomenuti seksualne učinke. Pacijenti nerado ulaze u intimni kontakt s drugom osobom iz straha od bježanja mokraće i od mogućnosti da se osjeti miris mokraće. Već sama pomisao na to može dovesti do različitih oblika seksualne disfunkcije, od psiholoških do tjelesnih manifestacija uzrokovanih stanjem stresa i iščekivanja ne ako već kada će se to „dogoditi“. Često je rezultat svega potpuni prestanak intimnog odnosa.

Adaptivni mehanizmi ponašanja koje pacijenti razvijaju javljaju se postupno, polagano i ukorak sa simptomima, na taj način često odgađajući svjesnost pacijenata i otežavaju detekciju stanja liječnicima. Pacijenti se najčešće jave liječniku kada imaju osjećaj da se više ne mogu nositi sa simptomima, postanu svjesni da njihovi mehanizmi prilagodbe više nisu dovoljni da nastave s normalnim društvenim životom.

Kako odrediti stupanj težine urinarne inkontinencije i njen utjecaj na kvalitetu života?

Da bi se stupanj težine urinarne inkontinencije i njen utjecaj na kvalitetu života mogao objektivno procijeniti, danas postoji nekoliko različitih upitnika koje ispitanik treba ispuniti. Jedan od takvih upitnika je ICIQ (International Consultation on Incontinence Modular Questionnaire) upitnik (Samo procjena urinarne inkontinencije), objavljen i na portalu PLIVAZDRAVLJE.hr. Ovaj upitnik kroz 4 pitanja ( koliko često, koja količina urina, u kojim situacijama, koliko to utječe na vaš svakodnevni život) pomaže otkriti ima li osoba urinarnu inkontinenciju i o kojem se stupnju urinarne inkontinencije radi. Postoje i odvojeni upitnici, jedni koji procjenjuju vrstu i težinu simptoma inkontinencije (npr. The Urinary Distress inventory - UDI-6) a drugi procjenjuju kakav i koliki je utjecaj urinarne inkontinencije na kvalitetu života (npr. The Urinary Impact Questionnaire - UIQ-7).

U jednoj od studija koje su ispitivale utjecaj urinarne inkontinencije na kvalitetu života, ispitanice koje imaju urinarnu inkontinenciju su ispunjavale spomenute UDI-6 i UIQ-7 upitnike. Rezultati su bili slijedeći: 50% žena je prijavilo negativni efekt inkontinencije na obavljanje kućnih poslova; 50% je smanjilo svoje sudjelovanje u različitim društvenim aktivnostima i događanjima; 70,4% ispitanica je izbjegavalo putovanje autom ili autobusom duže od 30 minuta; 88,6% je izbjegavalo različite zabavne aktivnosti; 100% ispitanica je izjavilo da u različitom opsegu izbjegavaju tjelesne aktivnosti, kao np. plivanje i vježbanje. Nekontrolirano mokrenje je bilo uzrok nervoze i depresije kod 45,5% ispitanica, 34% ih je izjavilo da se osjećaju frustrirano.

Zaključak

Brojni su uzroci koji dovode do pojavljivanja urinarne inkontinencije. Uobičajeno je mišljenje da je inkontinencija urina kod žena izravna posljedica starenja. Međutim, vrlo je teško razdvojiti koliki je odvojeni utjecaj starenja i menopauze na pojavnost inkontinencije urina. Postoje brojne studije koje su nedvojbeno utvrdile utjecaj promijenjenog hormonskog statusa kod postmenopauzalnih žena na različite funkcionalne sustave u organizmu. Stoga je urogenitalna atrofija u postmenopauzi vrlo bitan čimbenik koji pospješuje razvoj inkontinencije mokraće. Još jedan bitan i neovisan čimbenik za razvoj ovog poremećaja je prekomjerna tjelesna težina. Studije koje su istraživale utjecaj urinarne inkontinencije na kvalitetu života su se počele provoditi 90-ih godina prošlog stoljeća. Na početku tih istraživanja podaci su se dobivali ispunjavanjem različitih općih upitnika. S vremenom su se razvili specifični upitnici gdje ispitanici daju odgovore u brojkama tj. za svako pitanje daju brojčani raspon odgovora (npr. od 0 do 3) čime se može precizno kvantificirati ne samo težina inkontinencije nego i njen utjecaj na različite životne aktivnosti. Velika studija koja je uključila 9487 europljanki je pokazala da njih 60% vježba manjim intenzitetom od željenog zbog mogućnosti urinarne inkontinencije tijekom vježbanja. Žene s težim oblikom inkontinencije vježbaju 2,64 puta manje od kontinentnih žena. Urgentna inkontinencija ima naročito negativan utjecaj na društveni život bolesnika, a u usporedbi sa stresnom inkontinencijom ima i veći negativni utjecaj na kvalitetu života. Prekomjerno aktivni mokraćni mjehur je teže kontrolirati, san oboljele osobe je isprekidan brojnim odlascima na WC, kod težih oblika 80% žena je bilo u depresiji, u usporedbi s njih 40% koje su imale blaži oblik urgentne inkontinencije. Stoga im se sve češće savjetuje da potraže pomoć psihijatra zbog liječenja depresije.

Bez obzira na tip urinarne inkontinencije, ona ne spada u bolesti koja životno ugrožava oboljelu osobu. Dokazano je, međutim, da urinarna inkontinencija ima negativne implikacije na vrlo brojne i važne aspekte svakodnevnog života oboljelog i da bitno umanjuje kvalitetu života oboljele osobe.

Literatura

1. Barber MD, Kuchibhatla MN, Pieper CF, Bump RC. 10. Psychometric evaluation of two comprehensive con-ditio-specific quality of life instruments for women with pelvic floor disorders. Am J Obstet Gynecol 2001; 185:1388-95.
2. Shumaker SA, Wyman JF, Uebersax JS, McClish D, 11. Fantl JA. Health-related quality of life measures for women with urinary incontinence: the Incontinence Impact Questionnaire and the Urogenital Distress Inventory. Qual Life Res 1994; 3:291-306.
3. Nygaard P, Barber MD, et al. Prevalence of symptomatic pelvic floor disorders in US women. JAMA 2008;300:1311
4. Abrams P, Cardozo L, Fall M. The standardization of terminology of lower urinary tract function: Report
from the standardization sub-committee of the International Continence Society. Neurourol Urodynam
2002; 21:167-78.
5. Charalambous S, Trantafylidis A. Impact of urinary incontinence on quality of life. Pelviperineology
2009; 28:51-3.
6. Vinker S, Kaplan B, Nakar S, Samuels G, Shapira G, Kitai E. Urinary incontinence in women: prevalence, characteristics and effect on quality of life. A primary care clinic study. IMAJ 2001; 3:663-6.
7. Farage MA, Miller KW, Berardesca E, Maibach HI. Incontinence in the aged: contact dermatitis and
other cutaneous consequences. Contact Dermatitis 2007; 57:211-7.
8. Millard RJ, Moore KH. Urinary incontinence: the Cindarella subject. Med J Aust 1996; 165:124-5.
9. Temml C, Haidinger G, Schmidbauer J, Schatzl G, Madersbacher S. Urinary incontinence in both
sexes: prevalence rates and impact on quality of life and sexual life. Neurourol Urodyn 2000; 19:259-71.
10. Pang MW, Leung HY, Chan LW, Yip SK. The impact of urinary incontinence on quality of life among
women in Hong Kong. Hong Kong Med J 2005; 11; 3:158-63.
11. Brown WJ, Miller YD. Too wet to exercise_ Leaking urine as a barrier to physical activity in women. J Sci
Med Sport 2001; 4:373-8.
12. Nygaard I, Girts T, Fultz NH, Kinchen K, Pohl G, Sternfeld B. Is urinary incontinence a barrier to exercise in women. Obstet Gynecol 2005; 106:307-14.
13. Victor W Nitti. The prevalence of urinary incontinence. Rev Urol. 2001;3(Suppl 1):S2-S6
14. Temml C, Heidler S, Ponholzer A, Madersbacher S. Prevalence of the overactive bladder syndrome by applying the International Continence Society definition. Eur Urol. 2005 Oct;48(4):622-7.