Olanzapin

Olanzapin je u Hrvatskoj prisutan od 1994. godine, te su liječnici i psihijatri u 19-godišnjem iskustvu dobro upoznati s djelovanjem olanzapina, kako s njegovom učinkovitošću, tako i s njegovim nuspojavama.

Olanzapin, antipsihotik nove generacije kemijskom strukturom sličan je klozapinu i kvetiapinu. Američki Food and Drug Administration (FDA) odobrio je olanzapin za akutno liječenje i liječenje u fazi održavanja oboljelih od shizohrenije, zatim bipolarnog poremećaja tip I (manična ili miješana), depresivnoj epizodi bipolarnog afektivnog poremećaja, te rezistentnim depresivnim poremećajima. Neka su iskustva i manje studije pokazale učinkovitost olanzapina u poremećajima hranjenja, generaliziranom anksioznom poremećaju, paničnom poremećaju, posttraumatskom stresnom poremećaju, te Tourette-vom sindromu. S druge strane, FDA daje upozorenje povećanog mortaliteta pri liječenju olanzapinom starijih osoba oboljelih od psihotičnog poremećaja povezanog s demencijom. U praktičnom radu najčešća nuspojava liječenjem olanzapinom jest dobro poznati metabolički poremećaj.

Hrvatska Agencija za lijekove i medicinska pomagala (HALMED) odobrila je olanzapin za liječenje shizofrenije, te umjerene do teške manične epizode. Međutim, u smjernicama osnovne liste lijekova Hrvatskog zavodu za zdravstveno osiguranje koje su u primjeni od 24. kolovoza 2013.g. olanzapin je registriran „Samo za shizofrene i bolesnike s psihotičnim poremećajima, s refrakternim oblicima bolesti na klasičnu terapiju ili nepodnošenjem klasične terapije po preporuci specijalista psihijatra“. Vidljivo je kako se u navedenim smjernicama liječenja olanzapinom ne nalaze oboljeli od umjerene i teške manične faze bipolarnog afektivnog poremećaja ukoliko ne pate od psihotičnih elemenata. Iako odbijanje liječenja olanzapinom bolesnika oboljelog od BAP-a, manične faze u današnje vrijeme činilo nemogućim, ipak smo se susreli i s takvim neugodnim iskustvom prikazanom u sljedećeg bolesnika. 

Prikaz slučaja

Bolesnica, 63 godine stara, nikada nije psihijatrijski liječena, u mirovini je unazad tri godine, a do tada je radila kao glavna sestra odjela. Mirovina je uslijedila nakon komplicirane frakture gležnja. Bolesničina kćer navodi kako se bolesnica od tada promijenila, da je prije bila živahna, uvijek je „držala sve konce u rukama“, sada je i sama postala bolesnik i invalid-postala je bezvoljna, apatična, ne može se pomiriti sa svojim zdravstvenim stanjem, depresivna je, disfunkcionalna, adinamična, ima osjećaj manje vrijednosti, osjećaj patnje i beznadnosti. Liječila se po psihijatru ambulantnim putem zbog depresivnosti, a onda je planski pokušala suicid s medikamentima uz prethodno napisano oproštajno pismo u kojemu je navela kako više ne može izdržati ovako težak život. S bolničkog liječenja otpuštena je djelomično poboljšanog psihičkog stanja pod dijagnozom teškog povratnog depresivnog poremećaja. Liječenje je nastavljeno ambulantnim putem, ali uz silan angažman kćerke jer bolesnica nije željela izlaziti iz kuće gdje je bila potpuno disfunkcionalna, depresivna, nije izlazila iz kreveta. Kćer je unajmila čak i fizikalnog terapeuta koji je dolazio vježbati kod kuće s bolesnicom. Depresivna epizoda liječena je kvetiapinom, potom je u terapiju uveden i mirtazapin koji je naknadno zamijenjen s fluvoksaminom. Kako terapijski pomak nije bio zadovoljavajući u terapiju je uveden i venlafaksin u visokim dozama. Nakon dvije godine liječenja razvija se manična epizoda, te se bolesnici san skratio na svega tri do četiri sata, rano je ustajala i vježbala, već u šest sati je odlazila iz kuće u kupovinu, na kontrolni pregled je znala doći s manjim edemima oko gležnjeva koji su nastali od višesatnog hodanja. Bolesnica je navodila da je shvatila da se mora boriti, a ne tugovati. Tada je verificirana šifra dijagnoze prema MKB-X: F31.1 (BAP, manična epizoda bez psihotičnih elemenata). Bolesnici je promijenjena terapija, te je uveden olanzapin po čemu se bolesnica bila bolje. Nakon dva mjeseca liječenja bolesnica navodi da joj liječnik opće medicine nije prepisao preporučenu terapiju jer taj lijek nije odobren od strane HZZO-a za liječenje njene dijagnoze. Napisana je molba HZZO-u sa zamolbom za odobrenje liječenja uz obrazloženje kako je navedena terapija indicirana prema odobrenju HALMED-a te po svim psihijatrijskim smjernicama, no Rješenjem je određeno da bolesnica nema pravo na terapiju koja nije indicirana prema njihovim smjernicama. Obzirom je s bolesnicom ostvarena dobra suradnja s povjerenjem odlučila si je u povišenoj fazi rastrošnosti sama kupovati olanzapin. 

Zaključak

Zaključno možemo reći da indikacije HZZO-a za korištenje atipičnih antipsihotika nisu sukladne preporukama i indikacijama koje su odobrene u HALMED-u, te svjetskim i općeprihvaćenim preporukama suvremenog biologijskog psihijatrijskog liječenja. U dosadašnjem praktičnom radu takva diskrepanca nije uzimana u obzir do danas prisutnih pooštrenih mjera štednje.