Uvod

Na pojavnost depresije mogu utjecati i stres te nepovoljna životna događanja kao što su npr. smrt bliske osobe, gubitak radnog mjesta, teška egzistencijalna situacija, alkoholizam, razne vrste zlostavljanja (emocionalno, fizičko ili seksualno) ili pojava neke teže kronične bolesti.

Depresija je ozbiljan duševni poremećaj koji zahtijeva liječenje. Ima velik utjecaj na cjelokupan život bolesnika i njegove obitelji i najčešći je uzrok radnog, socijalnog i obiteljskog nefunkcioniranja. Depresivni poremećaji u Hrvatskoj, kao i na globalnoj razini, predstavljaju jedan od prioritetnih zdravstvenih problema budući da učestalost depresivnih poremećaja iznosi između 2 i 10 %. To je bolest sa značajnom stopom smrtnosti i pobola: oko 15 % depresivnih bolesnika počini suicid, a depresivne osobe su sklonije i drugim somatskim bolestima. Bolest najčešće nastaje u dobi između dvadesete i četrdesete godine života, a pojavnost depresije znatno je češća kod žena. Pretpostavka je da će do 2020. godine depresija biti vodeći zdravstveni problem u svijetu.

Postoje brojne teorije o nastanku depresije, no nužno je istaknuti da depresija zasigurno nije krivnja samoga pacijenta. To je vrlo složen biopsihosocijalni poremećaj koji se češće javlja kod osoba koje za to imaju predispoziciju, ali na pojavnost depresije mogu utjecati i stres te nepovoljna životna događanja kao što su npr. smrt bliske osobe, gubitak radnog mjesta, teška egzistencijalna situacija, alkoholizam, razne vrste zlostavljanja (emocionalno, fizičko ili seksualno) ili pojava neke teže kronične bolesti.

Klinička slika i simptomi depresije

Česti simptomi su poteškoće sa spavanjem, promjene u apetitu, smanjena koncentracija, osjećaj bezvrijednosti, manjak samopouzdanja te pesimistično raspoloženje popraćeno suicidalnim mislima.

Tipični simptomi depresije su depresivno raspoloženje, gubitak interesa za aktivnosti u kojima je osoba nekoć uživala te nedostatak životne energije. Ostali česti simptomi su poteškoće sa spavanjem, promjene u apetitu (u vidu smanjenja ili povećanja apetita), smanjena koncentracija, osjećaj bezvrijednosti, manjak samopouzdanja te pesimistično raspoloženje popraćeno suicidalnim mislima. Bolest može biti popraćena i tjelesnim simptomima poput ranog buđenja, smanjene seksualne želje, gubitka na težini i mnogih drugih.

Značajna karakteristika depresije jest da se javlja u epizodama koje mogu biti blage, umjerene, teške bez psihotičnih simptoma ili teške sa psihotičnim simptomima. Koja vrsta epizode se dijagnostički postavlja ovisi o broju navedenih simptoma koje pojedini pacijent pokazuje. Tako pacijenti s blagom depresijom pokazuju najmanje četiri od navedenih simptoma, pacijenti s umjerenom depresivnom epizodom pokazuju najmanje pet od navedenih simptoma, pacijenti s teškom depresivnom epizodom pokazuju najmanje sedam depresivnih simptoma uz znatno ograničenje radnih i društvenih aktivnosti, dok pacijenti u teškoj depresivnoj epizodi s psihotičnim simptomima pokazuju iste simptome kao i prethodno navedena skupina teške depresivne epizode, ali uz prisutnost halucinacija i sumanutih ideja.

Liječenje depresije

Liječenje depresije je kompleksno i često dugotrajno. Što prije se započne s liječenjem, to su i veći izgledi za izlječenje. Liječenje se najčešće provodi antidepresivima s ciljem otklanjanja postojećih simptoma, postizanja dugotrajno pozitivnog stanja kod pacijenta uspostavljanjem pravilne ravnoteže kemijskih spojeva u mozgu i prevencija nastanka daljnjih depresivnih epizoda. Postoji široka lepeza antidepresiva među kojima važno mjesto zasigurno zauzima i mirtazapin.

Mirtazapin pripada grupi dualnih antidepresiva, a djeluje tako da povećava noradrenergičku i serotonergičku neurotransmisiju. Jedna raspadljiva tableta mirtazapina za usta sadrži 15, 30 ili 45 mg mirtazapina. Liječenje teških depresivnih epizoda započinje dozom od 15 do 30 mg, koja se kasnije modificira ovisno o kliničkoj slici. Mirtazapin prve korisne učinke pokazuje već nakon 1 do 2 tjedna, nakon 2 do 4 tjedna pacijent se počinje osjećati znatno bolje, dok se nakon 4 do 6 mjeseci simptomi u većini slučajeva u potpunosti povlače. Brojne kliničke studije učinkovitosti, sigurnosti i tolerancije na mirtazapin u tretiranju pacijenata s teškom depresijom pokazuju kako se isti dobro apsorbira u gastrointestinalnom traktu i ekstenzivno metabolizira u jetri na četiri metabolita. Pokazuje i značajne efekte kod poboljšanja spavanja i ne povezuje se s problemom seksualne disfunkcije. Studije također pokazuju da mirtazapin ne izaziva kardiovaskularne nuspojave čak ni kod 7 do 22 puta većih doza od maksimalno preporučenih.

Najčešće nuspojave mirtazapina su prolazna pospanost, hiperfagija i dobivanje na težini (koje je manje izraženo u usporedbi s pacijentima liječenim drugim antidepresivima; u usporedbi s njima, pacijenti liječeni mirtazapinom imaju i dalje manju težinu i manji indeks tjelesne mase). Navedene nuspojave mogu se pripisati antihistaminskoj aktivnosti mirtazapina u niskim dozama.

Nastavno na vlastito iskustvo u liječenju teške depresivne epizode mirtazapinom, mogu istaknuti da su pacijenti pokazali značajno poboljšanje kod simptoma tjeskobe, smetnja spavanja (brzo poboljšanje kvalitete sna i poboljšana opreznost, tj. budnost nakon jutarnjeg buđenja), općenito poboljšanje kvalitete života te redukciju pojavnosti relapsa depresivnih epizoda za više od polovice u odnosu na pacijente liječene drugim antidepresivima.

Mirtazapin, odnosno mirtazapin je jedinstven dodatak antidepresivnom liječenju kao prva linija terapije kod pacijenata s teškom depresivnom epizodom i simptomima tjeskobe i agitacije ili tjeskobe povezane sa somatskim problemima kao što je nesanica. Također je korisna alternativa kod depresivnih pacijenata koji ne reagiraju adekvatno ili su intolerantni na tricikličke antidepresive ili specifične inhibitore ponovne pohrane serotonina.

Literatura

1. Fawcett J, Barkin RL. Review of the results from clinical studies on the efficacy, safety and tolerability of mirtazapine for the treatment of patients with major depression www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed

2. Thase ME, Nierenberg AA, Keller MB, Panagides J. The relapse prevention study group www.neurotransmitter.net/mirtazapinetrials