Dislipidemija je istaknuti faktor rizika za aterosklerozu, pa tako i za razvoj kardiovaskularne bolesti. Liječenje hiperkolesterolemije je stoga jedan od najvažnijih zadataka u prevenciji koronarne bolesti srca. Statini koji u prvom redu djeluju na redukciju lipoproteina niske gustoće (LDL-kolesterol) dobro su istraženi i učinkoviti lijekovi te je njihova primjena nezamjenjiva u kontroli hiperlipidemije. Premda još nije potpuno jasno dokazana njihova direktna aterogenost i povišeni trigliceridi su također važan čimbenik rizika za koronarnu bolest, osobito, što je čest slučaj, kada su udruženi s niskom koncentracijom HDL-kolesterola i kod dijabetičara.

Već dugo je poznata izrazito niska kardiovaskularna smrtnost u Eskima što se povezuje s njihovom prehranom. Utvrđeno je da upravo omega-3 i omega-6, tzv. esencijalne masne kiseline, igraju važnu ulogu u ljudskom zdravlju. Ne mogu se sintetizirati već se dobivaju prehranom i upravo je to plauzibilno tumačenje redukcije kardiovaskularnih bolesti u populaciji koja se gotovo isključivo hrani ribom. Veliki broj studija nastojao je točno utvrditi taj utjecaj.

Potencijalni kardioprotektivni mehanizmi omega-3 masnih kiselina na temelju opažanja mogli bi biti: smanjenje triglicerida u krvi, redukcija aterosklerotskih plakova, protuaritmičko djelovanje, djelovanje na koagulaciju i anti-inflamatorni učinak, sniženje tlaka i poboljšanje endotelne funkcije.

Omega-3 masne kiseline iz životinjskih i biljnih izvora su pokazale da smanjuju rizik smrti od koronarnih bolesti, a njihovi najveći kardiovaskularni učinci pripisuju se antiaritmičkim svojstvima. No, pokazalo se da imaju i antiaterogeno i antitrombotsko djelovanje. Mnoge randomizirane studije zaključile su da omega-3 masne kiseline morskog podrijetla najveći utjecaj imaju na sniženje razine triglicerida, a nešto manje na sniženje krvnog tlaka, endotelijalnu funkciju i povećanje HDL-kolesterola. Nije dokazana sigurna učinkovitost na upalu, hemostazu, LDL kolesterol, toleranciju glukoze kao i stabilizaciju tlaka. Epidemiološke studije pokazale su redukciju incidencije infarkta miokarda kao i moždanog udara.

Postoji razlika između ranijih i novijih studija u učinkovitosti primjene omega-3 masnih kiselina. Ta je učinkovitost u novijim studijama manja što se povezuje s rjeđe prisutnom deficijencijom omega-3 masnih kiselina, kao i češćom primjenom statina u populaciji. Učinak omega-3 masnih kiselina izražen je upravo kod bolesnika koji ne uzimaju statine i kod onih koji ih ne uzimaju dovoljno u redovnoj prehrani.