Nagli porast incidencije rezultat je starenja populacije, stoga i po­rasta udjela muškaraca u rizičnoj dobi. Sve bolja informiranost, šira primjena dijagnostičkih testova kao što je prostata specifični antigen (PSA) i transrektalna biopsija prostate doveli su do porasta broja bolesnika u kojih je dijagno­sticiran lokalizirani karcinom. Do sada su potvrđeni faktori rizika: dob, rasa, karcinom prostate u obitelji, dijeta i hormoni.

Da li postoji povezanost upale i karcinoma prostate?

Muškarci koji su preboljeli prostatitis ili spolno prenosive bolesti imaju povišen rizik od karcinoma prostate.

Odavna je poznato da prostatitis, benigna hi­perplazija prostate i karcinom mogu koegzistirati u prostati, no još nije jasna povezanost između karcinoma i upale u prostati. Ipak, u novijim publikacijama sve je više dokaza o direktnoj ili indirektnoj povezanosti kronične upale i/ili infekcije i karcinoma prostate. Kritičkim pregledom važnijih recentnih epidemioloških stu­dija i metaanaliza vidi se da muškarci koji su preboljeli prostatitis ili spolno prenosive bolesti imaju povišen rizik od karcinoma prostate. Kronična upala povezuje se s razvojem mnogih malignih bolesti, uključu­jući tumore jednjaka, želuca, jetre, mokraćnog mjehura, debelog crijeva. Gotovo svi ti tumori pove­zuju se sa specifičnim infektivnim agensom ili okolišnim faktorima. Neovisno o etiologiji, smatra se da kronična upala u prostati kao reakcija na patogen inducira karcinogenezu oštećenjem stanica i/ili genoma, te stvaranjem tkivnog mikrookoliša bogatog citoki­nima i faktorima rasta koji izazivaju replikaciju stanica, angiogenezu i reparaciju tkiva. Za molekularnu patogenezu karcinoma prostate vezane su i somatske alteracije gena koji su angažirani u obrani protiv upalnog oštećenja stanica te u proce­su regeneracije stanica. Novija saznanja iz područja epidemiologije, genetike, molekular­ne patologije i upalne toksikologije sugeriraju da su kronični upalni procesi u prostati direktno upleteni u patogenezu karcino­ma prostate.

Kada ponavljati biopsiju prostate?

S druge strane, potvrđeno je da upala u prostati svojim učinkom na porast vrijednosti serumskog PSA biokemijski imitira karcinom, na taj način smanjuje njegovu osjetljivost i specifičnost u ranoj detekciji, te se znatan udio bolesnika nepotrebno podvrgava ponavljanim biopsijama prostate. Međutim, nedostaju jasne preporuke za primjenu ovih saznanja u kliničkoj praksi. U literaturi još nisu jasno definirane indikacije za ponavljanje biopsije prostate niti koliko puta biopsiju treba ponavljati. Nije jasno treba li prisutnost upalnog infiltrata u nalazu biopsije prostate bez karcinoma interpretirati kao bezazleni nalaz ili ga treba smatrati induktorom karcinogeneze i indikacijom za pomnije praćenje bolesnika i ranije ponavljanje biopsije. Prepoznavanje i procjena upalnog infiltrata može pomoći u procjeni i daljnjem odlučivanju nakon negativne biopsije prostate u bolesnika povišenog rizika, te u razumijevanju uzroka abnormalnog porasta ukupnog PSA i pada slobodnog PSA.

Kemoprevencija i rana detekcija raka prostate

Veliku nadu u budućim planovima prevencije karcinoma prosta­te pružaju upravo strategije u smislu prevencije i liječenja upalnih bolesti prostate i spolno prenosivih bolesti. Buduće strategije u kemoprevenciji i ranoj detekciji raka prostate koje proistječu iz ovih saznanja uključuju: 1/ antioksidanse; 2/ protuupalne lijekove (antiflo­gistike); 3/ sprečavanje, otkrivanje i antimikrobno liječenje prostatitisa. Na 1. hrvatskom kongresu o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama kritički je prikazana recentna literatura. Rad prezentiran na 1. hrvatskom kongresu o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama s međunarodnim sudjelovanjem, Opatija, 5-7. lipnja, 2009.