Kirurški zahvati u liječenju genitalnog prolapsa i inkontinencije mokraće
08.08.2013.
Statička inkontinencija mokraće i defekti dna zdjelice predstavljaju čest i neugodan zdravstveni problem u žena.
Potrebna su daljnja istraživanja postoperativne spolne (dis)funkcije u bolesnica liječenih vaginalnim, odnosno abdominalnim pristupom, što je također važan parametar u konačnom operativnom pristupu u liječenju genitalnog prolapsa
Kolposuspenzija po Burchu dugo je vremena bila „zlatni standard“ u liječenju inkontinencije. Od 1996. godine u kliničku je praksu uvedena metoda liječenja suburetralnom polipropilenskom trakom. Metoda daje visoke stope uspjeha, a brojne su studije, uključujući i najnoviju meta-analizu, potvrdile bolju dugoročnu učinkovitost suburetralnih sintetičkih traka u odnosu na klasičnu kolposuspenziju. Ipak, prednost Burchove kolposuspenzije u odnosu na suburetralni „sling“ i dalje ostaje manja učestalost perioperacijskih komplikacija.
Od 2001. godine u liječenju statičke inkontinencije uvodi se transopturatorni pristup, koji je privlačan zbog svoje jednostavnosti, veće sigurnosti i manjeg rizika perforacije mokraćnog mjehura u odnosu na metode koje koriste retropubični pristup.
Do sada objavljene randomizirane studije još uvijek ne daju jasne zaključke glede optimalnog liječenja genitalnog prolapsa. Uporaba sintetičkih mrežica povećala je učinkovitost i rehabilitirala vaginalni pristup liječenja, ali visoki stupanj erozija daje naslutiti buduća ograničenja kirurške tehnike. Isto tako, potrebna su daljnja istraživanja postoperativne spolne (dis)funkcije u bolesnica liječenih vaginalnim, odnosno abdominalnim pristupom, što je također važan parametar u konačnom operativnom pristupu u liječenju genitalnog prolapsa.
Držislav Kalafatić
Klinika za ženske bolesti i porode, Zavod za ginekološku kirurgiju i urologiju, Petrova 13, Zagreb
Rad prezentiran na 5. hrvatskom kongresu o urogenitalnim i spolno prenosivim infekcijama, Opatija, travanj, 2013