Nakon što je u uvodu istaknuo kako se vrlo rubno bavi bioetikom, naglasio je: „Ne možete biti dobar liječnik ako ste gluhi i izdvojeni iz razmišljanja o etici i deontologiji." Auditoriju je sistematično i potanko u prvoj polovini izlaganja predstavio povijesne i filozofske koncepcije i definicije morala, etike i deontologije, da bi potom, jedno po jedno, navodio i specifična pitanja od interesa liječnika. Medicinska etika protkana je duž kurikuluma koji prate zagrebački studenti medicine, pohvalio se dekan, ponavljajući više puta: „Edukacija i humanizam su conditio sine qua non liječničkog zvanja."

Transplantacija organa, liječnička tajna, eutanazija, početak života te palijativna skrb dobili su tijekom predavanja nešto veći naglasak od drugih nabrojanih etičkih izazova, a posebno zorno prikazano je etičko pitanje trijaže na primjeru invazivne kardiologije. Kome dati prednost u situacijama malenog kapaciteta a velikih potreba: hitnim bolesnicima ili onima naručenima na zahvat kojima se također stanje svakog trena može pogoršati? Akademik Miličić kazao je da često ponavlja kolegama na klinici neka se prisjete što su obećali u zakletvi a što često zaborave: 'Moje kolege bit će mi braća'. Nadodao je i: „...sve dok su pošteni i etični u svome radu."

Etičkoj izgradnji liječnika posvećen je bio dio vremena odvojen za pitanja i komentare nakon predavanja. Nakon što je prof.dr.sc. Vlado Jukić, ravnatelj Klinike za psihijatriju Vrapče i jedan od predavača na kolegiju Medicinska etika na studiju medicine u Zagrebu iznio primjer studentskog nerazumijevanja etičnosti istraživanja na amputiranim humanim udovima, u raspravi se spomenuo moralni razvoj studenata medicine. Naime, istraživanje prof.dr.sc. Sunčane Kukolja-Taradi sa Zavoda za fiziologiju zagrebačkog Medicinskog fakulteta na populaciji hrvatskih brucoša medicine je 2010. pokazalo da 94 posto njih priznaje akademsko nepoštenje na fakultetu (preko 75 posto čini to učestalo).

Dio diskusije poveo se i oko znanstvene odgovornosti: je li etički dvojbeno, s obzirom na načelo neškodljivosti, da liječnik sudjeluje u studijama novih lijekova koje sponzoriraju farmaceutske kompanije ako su uvid, kontrola i vlasništvo nad podacima u rukama industrije? Auditorij se složio s akademikom Miličićem da su klinički pokusi nužni i korisni radi dobivanja sve bolje terapije te da ih pomno kontrolira neovisni panel stručnjaka.

Akademika Miličića nakon predavanja i diskusije prisutni su pozdravili glasnim pljeskom, ostavljajući dojam da žele još puno učiti o etičkim temama.

Krešimir Radić, dr.med.