Posljednjih smo godina svjedoci sve češćim i novim etičkim problemima u našemu liječničkom radu. Etičko povjerenstvo Hrvatske liječničke komore prima pritužbe na rad liječnika, a broj tih pritužbi vrtoglavo raste. Povjerenstvo, nasreću, u njima najčešće ne nalazi dokaze kršenja Kodeksa medicinske etike i deontologije, ali je percepcija etičnosti u javnosti, kod pacijenata, njihovih obitelji i kolega, svakako važna i trebamo se truditi da ostavimo dobar dojam svojim ponašanjem. Razlog zašto smo se odlučili objaviti ovu knjižicu jest naše vlastito, liječničko, shvaćanje onoga što je etički ispravno.

Iako su intrinsični moral i osjećaj savjesti sigurno temelj našeg izbora, Kodeks je taj koji normira etičnost na obvezujući način i umanjuje moguće dvojbe u različitim profesionalnim i drugim situacijama u kojima se nađemo. Autori ove knjižice članovi su Komorinoga aktualnog Povjerenstva za medicinsku etiku i deontologiju, okupljeni u zajedničkom trudu za promidžbu etičkih vrijednosti kao neodvojivih od liječničkoga poslanja. U primjerima koji slijede opisujemo razne vrste etički nedopuštenog postupanja liječnika na temelju stvarnih slučajeva. U njima smo za potrebe ovoga djela prilagodili neke pojedinosti i tako zaštitili identitete. Knjižica je namijenjena svim liječnicima, a posebno mladim kolegicama i kolegama koji su na samom početku odaziva svom vrijednom pozivu i nadam se da će im ovo štivo biti zanimljiv i poučan putokaz na zahtjevnomu profesionalnom putu.

prof. prim. dr. sc. Lada Zibar, dr. med.

internist, nefrolog predsjednica Povjerenstva za medicinsku etiku i deontologiju Hrvatske liječničke komore

Liječnički poziv je pun etičkih izazova

Na godišnjoj razini Povjerenstvo obradi i do 350 prijava ili predstavki u kojima u većem dijelu ne pronađe kršenje liječničke etike. Ako to stavimo u kontekst 48 355 537 kontakata koje su obiteljski liječnici imali s pacijentima u 2021. godini (bez primarne pedijatrije i ginekologije) ili 715 639 otpuštena bolnička pacijenta u 2019. godini (podatci Hrvatskog zavoda za javno zdravstveno osiguranje) ili brojem liječnika s licencijom za samostalan rad, kojih je oko 15 500 (Atlas liječništva HLK-a), tada, statistički gledano, razloga za strah nema.

No, kako je etika pitanje i naše intrinsične moralnosti, savjesti, poriva i djelovanja, tada strahu ima mjesta. Moramo se, u zdravoj mjeri, bojati sami sebe. Mislim da se po ovom pitanju svatko za sebe treba bojati i imati određenu dozu straha praćenu stalnim preispitivanjem.

I učenjem o važećim etičkim načelima, jer znanje je jedna od temeljnih vrlina. Ova knjižica može pripomoći da se povremeno skromno i ponizno prisjetimo da je naš poziv pun etičkih izazova čiji broj i različitost iz dana u dan raste s napretkom medicine i društva. Taj napredak moramo pratiti i preispitivati se, i moralno i profesionalno u odnosu na te promjene. Također, moramo biti svjesni da postoje određene norme za koje možda površno ili iz nehaja nismo ni znali da su propisane Kodeksom. Stoga je ovdje, na jednomu mjestu, uz primjere iz prakse priložen i Kodeks medicinske etike i deontologije sa smjernicama što činiti ako se sami nađemo u okolnostima ponekad suptilnih granica između onoga što jest i što nije ispravno.

“Jedina vrlina kojom se čovjek ne može pohvaliti jeste skromnost. Kad bi se njome pohvalio, više ne bi bio skroman.” (François Voltaire)

prof. prim. dr. sc. Tomislav Franić, dr. med. psihijatar

zamjenik predsjednice Povjerenstva za medicinsku etiku i deontologiju Hrvatske liječničke komore