Treba li dopustiti zatvorenicima doniranje organa?
08.12.2013.
Nekoliko američkih političara dosjetilo se kako pomiriti kaznu i suosjećanje: dopustiti zatvorenicima osuđenima na smrtnu kaznu doniranje organa. U Oklahomi, Joe Dorman, sugerira kako je produljenje nečijeg tuđeg života donacijom organa način kako se zločinci mogu iskupiti.
I u Ohiju, guverner John Kasich, odgodio je pogubljenje četrdesetogodišnjeg Ronalda Philipsa, koji je ubio trogodišnje dijete prije 20 godina, kako bi provjerio hoće li biti u mogućnosti donirati vitalne organe. On kaže: „Shvaćam kako je ovo pomalo neistraženo područje za Ohio, ali ako jedan drugi život može biti spašen njegovom spremnošću za doniranjem organa i tkiva, onda mi moramo omogućiti kako bi se to i ostvarilo“.
Bioetičari ismijavaju takvu ideju kao nepraktičnu i nemoralnu. Organi moraju biti svježi i funkcionalni kako bi transplantacija uspjela, a to se može osigurati samo izvršenjem smrtne kazne metkom u glavu ili giljotinom. Ove metode se u SAD-u ne koriste. Zatvori bi također trebali izgraditi objekte koji bi održavali na životu zatvorenike-donore dok ne budu smaknuti. „Jesmo li sposobni prenijeti glupu ideju ostatku Amerike?“ pita bioetičar Art Caplan. „Očigledno je kako nismo.“
Što se etike tiče, Američko medicinsko društvo ne dopušta liječnicima sudjelovanje u pogubljenjima bilo koje vrste, a pogotovo ne u shvrhu transplantacije organa. Bilo bi izrazito neetično kada bi kirurg uklonio vitalne organe iz inače zdrave osobe. „To je vrlo, vrlo opasna tema s etičkog stajališta“ komentirao je glasnogovornik oklahomskog registra donatora. „Na pogrešan način se postavlja cijeli problem te ga se pretvara u vrstu rasprave o iskupljenju, što doniranje organa nikako nije.“
Izvornik: bioedge.org
Preveo: Marko Ćurković, dr.med.