Tijekom 1986. godine, 576 odraslih osoba iz 33 klinike s oštećenom tolerancijom glukoze (preddijabetes) nasumce je podijeljeno ili u kontrolnu ili u jednu od tri skupine u kojima je izvršena intervencija u životne navike sudionika (dijeta, tjelovježba te dijeta plus tjelovježba). Razdoblje intervencije u životne navike sudionika odvijalo se unutar nekoliko godina, točnije od 1986. do 1992. godine.

Nakon 23 godine, odnosno 2009. godine, utvrđeni su dugoročni učinci intervencije na smrtnost.

Istraživači su usporedili stopu smrtnosti muškaraca i žena u kontrolnoj skupini s onima u kombiniranoj intervencijskoj skupini koristeći analizu namjere liječenja.

Tijekom razdoblja od 23 godine umrlo je 47 žena i 127 muškaraca.

Do smanjenja ukupne smrtnosti kod žena došlo je uglavnom zbog smanjene kardiovaskularne smrtnosti. Kod muškaraca je priča ipak nešto drugačija jer nije uočena značajna razlika u ukupnoj smrtnosti, a među skupinama nije bilo ni značajne razlike u kumulativnoj kardiovaskularnoj smrtnosti.

Istraživači napominju kako je poznato da intervencija u životne navike osoba s oštećenom tolerancijom glukoze smanjuje učestalost dijabetesa, no nije bilo jasno da li će takva intervencija smanjiti i smrtnost. Smatraju kako podaci iz ovog istraživanja navode na zaključak da promjena životnih navika dovodi do znatno niže ukupne i kardiovaskularne smrtnosti među ženama, ali ne i među muškarcima. Razlog tome istraživači vide u mogućnosti da su se žene i dalje pridržavale intervencije nakon što je razdoblje aktivne intervencije prošlo, te u višem prosječnom krvnom tlaku i visokoj stopi pušača kod muškaraca.