Rheosmin, kemijskog naziva 4-(4'-hidroksifenil)-2-butanon, poznat je kao sredstvo za aromatiziranje još od 1920.-ih te se koristi u kozmetici i sredstvima za privlačenje kukaca. Zanimljivo je da maline sadrže male količine tog skupocjenog ketona pa se kao prirodni izvori koriste i breskve, grožđe, jabuke, rabarbara te kora tise, javora i bora. Moguće je i mikrobiološko te kemijsko dobivanje.

Ne postoje studije na ljudima, no studija na miševima hranjenima masnom hranom pokazala je da je keton maline spriječio dobitak kilograma, kao i povećanje jetre i adipoznog tkiva. Autori su to pripisali povećanoj lipolizi u bijelim adipocitima potaknutoj noradrenalinom. In vitro istraživanja pokazala su da keton vjerojatno povisuje razinu adiponektina, uključenog u metabolizam glukoze i lipida.

Također je pokazano da keton maline može djelovati protektivno kod nealkoholnog steatohepatitisa, povećati kožni inzulinu sličan faktor rasta-1 (rast kose i elastičnost kože) te da posjeduje antiandrogena, protuupalna te antimelanogenična svojstva.

Sigurnost oralne primjene nije poznata, no zbog strukturne sličnosti sinefrinu i kapsaicinu, koji djeluju simpatomimetički, ne preporuča se upotreba kod pacijenata sa kardiovaskularnim rizicima. Općenito je preporučljivo prakticirati preostale dvije metode za skidanje suvišnih kilograma, barem dok se ne provedu studije na ljudima koje bi potvrdile sigurnost i djelotvornost ovog ketona.