Odrasle osobe s dijabetesom tipa 2 često imaju ograničenu pokretljivost koja se s godinama i pogoršava. Intenzivne promjene životnih navika, kao što je gubitak tjelesne mase i tjelovježba, mogu usporiti gubitak pokretljivosti i razvoj invaliditeta.

U kliničko istraživanje je uključeno 5145 pretilih odraslih osoba u dobi od 45 do 74 godine s dijabetesom tipa 2 koje su randomizirane u skupinu koja je imala intenzivne promjene životnih navika (dijeta i tjelovježba) i skupinu koja je imala edukacijsku potporu i standardno praćenje dijabetesa. Vjerojatnost smanjenja funkcionalnosti bolesnika istražena je korištenjem skrivenih Markovljevih modela (hidden Markov models) i metodom logističke regresije. Primarni ishod bio je samo-procjena smanjene pokretljivosti i godišnji pregled tijekom četverogodišnjeg praćenja.

Nakon četiri godine, od 2514 ispitanika u intervencijskoj skupini, 517 (20.6%) imalo je tešku invalidnost, a 969 (38.5%) dobru pokretljivost. U kontrolnoj skupini od 2502 ispitanika, 656 (26.2%) je imalo tešku invalidnost, a 798 (31.9%) dobru pokretljivost. Ispitivana skupina, u kojoj se provodilo smanjenje tjelesne mase i tjelovježba, imala je relativno smanjenje rizika gubitka pokretljivosti od 48% u odnosu na kontrolnu skupinu (Omjer šansi 0.52; s granicama pouzdanosti od 95% od 0.44 do 0.63; P<0.001). Neželjeni događaji koji su zabilježeni u intervencijskoj skupini bili su blago povećanje učestalosti mišićno-koštanih simptoma tijekom prve godine istraživanja.

Autori zaključuju da je gubitak tjelesne mase i povećanje tjelovježbe usporavaju gubitak pokretljivosti u pretilih osoba s dijabetesom tipa 2.