Redovita umjerena tjelesna aktivnost je nezaobilazni čimbenik zdravog načina života. Do nedavno je to bila neizostavna čovjekova potreba i svakodnevna praksa, jer se tjelesnim radom osiguravala hrana i zadovoljavale druge egzistencijalne potrebe. Od kad je ljudski rad zamijenjen radom strojeva u poljoprivredi i industriji, a prijevozna sredstva nas "oslobodila" najprirodnijeg oblika kretanja - hodanja, počinje sedentarno doba i borba za povratak tjelesne aktivnosti u ljudsku svakodnevicu. Posljednjih nekoliko desetljeća pokušavaju se postaviti teorije koje bi omogućile razumijevanje ljudskog ponašanja u smislu tjelesne (ne)aktivnosti te osmislile intervencije za ponovnu tjelesnu aktivaciju. Niti jedna od ponuđenih teorija nije samostalno uspjela osvijetliti sve aspekte tjelesne aktivnosti, ali se može izdvojiti nekoliko zajedničkih postavki koje su dokazane istraživanjima. Tako se pokazalo da su osjećaj samoefikasnosti, očekivanje pozitivnih ishoda, pozitivan stav prema tjelesnoj aktivnosti, podrška okoline i zadovoljstvo tijekom tjelesne aktivnosti u pozitivnoj korelaciji s tjelesnom aktivnošću. Kada je riječ o kardiovaskularnom zdravlju i tjelesnoj aktivnosti danas je općeprihvaćena postavka da je redovita tjelesna aktivnost sastavni dio sveobuhvatne rehabilitacije koronarnih bolesnika i sekundarne prevencije koronarne bolesti. Stoga su zabrinjavajući rezultati da samo oko 25% srčanih bolesnika ostaje aktivno godinu dana nakon organiziranog treninga u rehabilitacijskim centrima. Kako bi što više koronarnih bolesnika u postupku rehabilitacije i sekundarne prevencije koronarne bolesti postalo i ostalo tjelesno aktivno potrebna je implementacija psihološke podrške i intervencije u smislu pobuđivanja znanstveno dokazanih pozitivnih mehanizama i smanjenja ometajućih čimbenika za tjelesnu aktivnost.

Dubravka Kruhek Leontić, Inge Heim, Vladimir Jonke, Mirjana Jembrek-Gostović

Poliklinika za prevenciju kardiovaskularnih bolesti i rehabilitaciju, Zagreb Literatura:

[1] Luszczynska A, Sutton S. Physical Activity After Cardiac Rehabilitation: Evidence That Different Types of Self-Efficacy Are Important in Maintainers and Relapsers. Rehabilitation Psychology 2006; 51: 314?321.

[2] Scholz U, Sniehotta FF, Schwarzer R. Predicting Physical Exercise in Cardiac Rehabilitation: The Role of Phase-Specific Self- Efficacy Beliefs. Journal of Sport . 27: 135-151.

Predavanje održano na znanstvenom skupu Kardiovaskularno zdravlje - Tjelesna aktivnost, 27. studenog, 2009. godine.