Moždani udar i dalje je jedan od vodećih uzroka smrtnosti i invaliditeta u Hrvatskoj. Unatoč ekstenzivnim istraživanjima i brojnim novim saznanjima o njegovom mehanizmu nastanka, čimbenicima rizika i liječenju, prevencija ostaje najznačajniji dio u očuvanju zdravlja i sprečavanju oboljenja. Istraživanja su pokazala da osobe starije od 40 godina koje su u dobroj fizičkoj kondiciji smanjuju svoj rizik od nastanka moždanog udara čak za 50% u odnosu na osobe iste dobi koje imaju teškoće pri penjanju po stepenicama ili sagibanju. Fizikalna terapija već duže vrijeme zauzima važan dio cjelokupne rehabilitacije bolesnika nakon moždanog udara. Procjenjujući sposobnosti rehabilitiranih osoba, do izražaja je došlo njihovo značajno poboljšanje ne samo oštećene motorne funkcije već i cjelokupnog kardiovaskularnog sustava. Danas, za razliku od prijašnjeg mišljena, znamo da fizikalna terapija ne završava samo nekoliko mjeseci nakon preboljenog moždanog udara. Tjelesna aktivnost u sklopu rehabilitacije bolesnika od moždanog udara ima dvojaku funkciju. Osim povratka motornih funkcija, zadatak tjelovježbe je i prevencija ponovnog moždanog udara koji se češće javlja u osoba koje su već preboljele moždani udar. Ovi dokazi predstavljaju veliki razlog da vjerujemo kako je tjelesna aktivnost izuzetno značajna i u primarnoj prevenciji moždanog udara. Istraživanje u kojem je sudjelovao gotovo pedeset tisuća osoba je pokazalo da umjerena tjelesna aktivnost (najmanje četiri sata tjedno; uključuje hodanje, vožnju bicikla ili lagane radove u vrtu) smanjuje rizik od nastanka moždanog udara za 25% te bi stoga trebala biti svima preporučena. S druge strane, pojačana tjelesna aktivnost (više od tri sata vježbanja tjedno, trčanje, plivanje, itd.) nije pokazala dodatno smanjenje rizika od nastanka moždanog udara u odnosu na umjerenu tjelesnu aktivnost. Stoga, umjerena i pojačana tjelesna aktivnost imaju protektivnu ulogu u nastajanju moždanog udara u odnosu na nisku tjelesnu aktivnost (čitanje, gledanje televizije, minimalna tjelesna aktivnost). Do sada smo ocjenjivali učinak tjelesne aktivnosti u rehabilitaciji, nakon moždanog udara. Nije li vrijeme da se usredotočimo na nedvojbeni učinak tjelesne aktivnosti u zaobilaženju cerebrovaskularnih bolesti?

Vida Demarin, Sandra Morović Klinika za neurologiju, Klinička bolnica Sestre milosrdnice, Zagreb, Hrvatska Literatura [1] Kiely DK et al. Physical Activity and Stroke Risk: The Framingham Study. American Journal of Epidemiology: 1994;140:608-620 [2] Lee CD et al. Physical Activity and Stroke Risk. Stroke. 2003;34:2475-2481 [3] Gordon NF et al. Physical Activity and Exercise Recommendations for Stroke Survivors. Circulation. 2004;109:2031-2041. Predavanje održano na znanstvenom skupu Kardiovaskularno zdravlje - Tjelesna aktivnost, 27. studenog, 2009. godine.