Osobe s osteoartritisom koljena i simptomima kraćim od 1 godine imaju više koristi od terapije vježbanjem od onih s duljim trajanjem simptoma, osobito kada se u obzir uzmu dugoročni ishodi.
Istraživači su proveli metaanalizu podataka pojedinačnih sudionika koristeći podatke iz OA Trial Bank, uključujući 1769 sudionika (prosječna dob, 65,1 godina; 66% žene) s osteoartritisom koljena iz 10 randomiziranih kontroliranih ispitivanja.
Sudionici su kategorizirani na temelju trajanja simptoma: ≤ 1 godina, > 1 i ≤ 2 godine i > 2 godine.
Ova studija uključivala je skupinu za terapiju vježbanjem koja se sastojala od intervencija terapijskih vježbi na kopnu i vodi i kontrolnu skupinu koja nije uključivala vježbanje ili lažni tretman.
Primarni ishodi bili su samoprijavljeni bol i fizička funkcija, standardizirani na skali od 0-100, na kratkoročnim (najbliže 3 mjeseca) i dugoročnim (najbliže 12 mjeseci) praćenjima.
Sveukupna bol i fizička funkcija povezana s osteoartritisom poboljšali su se u skupini s terapijom vježbanjem i na kratkotrajnom i na dugotrajnom praćenju u usporedbi s kontrolnom skupinom.
Terapija vježbanjem dovela je do većeg poboljšanja kratkoročne (srednja razlika [MD], -3,57; P = ,028) i dugotrajne (MD, -8,33; P < ,001) boli među sudionicima s trajanjem simptoma ≤ 1 godina u odnosu na > 1 godinu.
Slično tome, oni s trajanjem simptoma ≤ 2 godine u odnosu na > 2 godine koji su bili podvrgnuti terapiji vježbanjem pokazali su veću korist u smislu kratkoročne (P = 0,001) i dugotrajne (P < 0,001) boli.
Terapija vježbanjem poboljšala je dugotrajnu tjelesnu funkciju u onih s trajanjem simptoma ≤ 1 godine u odnosu na > 1 godinu (MD, -5,46; P = ,005) i ≤ 2 godine u odnosu na > 2 godine (MD, -4,56; P = ,001 ).
"Tjelovježbu treba poticati što je ranije moguće nakon što se simptomi pojave u procesu bolesti kako bi se iskoristili njezini učinci u potencijalnom [usporavanju] progresije bolesti unutar predloženog 'prozora mogućnosti'", napisali su autori.
