Prvi lijek iz skupine GLP-1 agonista odobrila je FDA (Food and Drug Administration) za liječenje šećerne bolesti tipa 2 još 2005. godine. Novije formulacije GLP-1 agonista koje su danas u upotrebi primjenjuju se kao supkutane injekcije jednom tjedno, a to su dulaglutid u dozi do 4,5 mg tjedno (odobren 2014.), semaglutid u dozi do 1 mg tjedno (odobren 2017.), tirzepatid, dvojni agonist GLP-1 i GIP receptora u dozi do 15 mg tjedno (odobren 2022.) i jedini peroralni pripravak semaglutid u dozi do 14 mg dnevno (odobren 2019.). Svi ovi lijekovi odobreni su samo za liječenje šećerne bolesti tipa 2. Za kontrolu tjelesne mase odobrene su dvije formulacije, liraglutid u dozi do 3 mg dnevno (odobren 2014.) i semaglutid u dozi do 2,4 mg jednom tjedno od 2021. godine. Navedeni lijekovi indicirani su za kontrolu tjelesne mase odraslih osoba s ITM ≥ 30 kg/m2 ili ITM ≥ 27 kg/m2  ako je prisutan neki od komorbiditeta povezan s težinom, a odnedavno je lijek odobren i za adolescente starije od 12 godina i ITM ≥ 30 kg/m2. Primjena ovih lijekova u indikaciji za kontrolu tjelesne mase nije odobrena na teret HZZO-a.

Što se tiče učinaka ove skupine lijekova na smanjenje tjelesne mase, rezultati kliničkih istraživanja pokazuju da je nakon 20 tjedana primjene semaglutida oko 30 % ispitanika izgubilo ≥ 20 % tjelesne mase, 66 % ispitanika ≥ 10 % mase, 17 % ispitanika nije uopće izgubilo na težini, dok ih je 7 % prekinulo korištenje zbog nuspojava. Godinu dana nakon prekida liječenja semaglutidom ispitanici su nažalost vratili dvije trećine izgubljene težine. Navedeni rezultati ukazuju da za zadržavanje eventualnog učinka liječenja ono mora biti kontinuirano i dugoročno, što predstavlja izniman financijski teret. Važno je također naglasiti da je povoljan učinak GLP-1 agonista na smanjenje srčanožilnog rizika i smrtnosti dokazan u osoba sa šećernom bolesti tipa 2, ali nasuprot tome, još uvijek nedostaju dokazi povoljnih učinaka GLP-1 agonista na smanjenje srčanožilnog rizika i smrtnosti u debelih osoba koje nemaju šećernu bolest. S druge strane, nedvojbeno je utvrđeno da promjene životnih navika, koje su višestruko jeftinije i učinkovitije, smanjuju sve navedene rizike.

Konačno, kao i svaki drugi lijek, i ova skupina lijekova ima svoje nuspojave poput mučnine, povraćanja, napuhnutosti, konstipacije, proljeva i boli u trbuhu, a povećan je rizik za nastanak upale žučnjaka i gušterače. Nuspojave su izraženije što su doze GLP-1 agonista veće, a upravo se te veće doze koriste za mršavljenje.

Odluku o uvođenju ovih lijekova trebalo bi stoga donijeti nakon što se osobu detaljno upozna o važnosti promjena životnih navika te se provede edukacija unutar tima u kojem su, uz liječnika, nutricionist, psiholog i kineziterapeut. Ako se već započne primjena GLP-1 agonista, preporuka je da se nakon 12 tjedana procijeni učinak liječenja. FDA i EMA predlažu uvođenje ,,pravila za prekid'' primjene ovih lijekova u slučaju da u tom razdoblju nije postignut gubitak od najmanje 5 % tjelesne mase.

Anela Novak