Glavni problemi s GLP-1 agonistima su to što su skupi i imaju prilično visoku stopu nuspojava kao što su mučnina, povraćanje, proljev ili zatvor. Drugi veliki problem je gubitak mišića.

Nova studija, objavljena u časopisu Nature, pokazuje potencijalnu alternativu GLP-1 agonistima s manje nuspojava, barem kod miševa i neljudskih primata.

Ovaj nedostatak nuspojava, posebno u tome kako potencijalni lijek ne uzrokuje gubitak mišića  i zapravo angažira mišiće za dio svog učinka  izdvaja ga i čini ga potencijalnom alternativom GLP-1. Ključ nije samo smanjenje apetita, već i povećanje potrošnje energije.

Novi pristup cilja na protein nazvan NK2R član obitelji neurokinin receptora, koji ima ulogu u raznim fiziološkim procesima, uključujući osjećaj boli, tjeskobu i upalu. Znanstvenici sa sveučilišta u Kopenhagenu stvorili su nekoliko dugodjelujućih agonista koji su selektivni za NK2R. Do sada su ih testirali na miševima i neljudskim primatima. Lijek aktivira određenu regiju u stražnjem mozgu životinje, koja kontrolira unos hrane, a to čini smanjenjem apetita bez povećanja mučnine ili povraćanja.

Podaci o novim lijekovima koji ciljaju NK2R vrlo su obećavajući i naglašavaju potencijal smanjenja unosa hrane i povećanja potrošnje energije.

Znanstvenici su naveli da čak ni pri najvišoj dozi nije bilo incidenata povraćanja među neljudskim primatima. Miševi ne mogu povraćati, ali postoje načini da se utvrdi osjeća li se loše od lijeka. Jedan od načina na koji istraživači testiraju jest da počnu hraniti miševe zaslađenom vodom u isto vrijeme kada im daju lijek. Onda kasnije, kada miševi više ne uzimaju lijek, daju im izbor između zaslađene i nezaslađene vode. Ako se nisu osjećali dobro na lijeku, odabrat će običnu vodu jer slatku vodu povezuju s lošim osjećajem, inače miševi više vole slatku vodu. Miševi su s NK2R agonistom nastavili piti slatku vodu nakon tretmana, dok kada su miševima dali semaglutid, miševi su preferirali naknadni tretman običnom vodom.

Istraživači su također pratili psihološko zdravlje životinja, budući da je NK2R povezan s anksioznošću, ali nisu primijetili nikakve promjene u ponašanju.

Jedno veliko pitanje je kako djeluju agonisti NK2R. Amfetamini koje su ljudi koristili za mršavljenje tijekom 1950-ih i 1960-ih djelovali su tako da su ljudi postali aktivniji. GLP-1 agonisti smanjuju apetit i snižavaju šećer u krvi. U svojim studijama sa životinjama, istraživači nisu primijetili da su životinje aktivnije niti je bilo promjena u drugim biomarkerima poput inzulina. Do sada je glavna razlika koju su pronašli s NK2R agonistima povećanje termogeneze u određenim mišićima.

Još jedna prednost NK2R tretmana je ta što se čini da nemaju veliki utjecaj na nemasnu masu, tj.nemasnu komponentu tjelesne težine, odnosno mišiće, kosti i organe. Studije pokazuju da je 25%-39% gubitka težine na GLP-1 agonistima gubitak mišića. Prema DEXA skeniranju miševa, znanstvenici su naveli da nisu primijetili gubitak nemasne mase. Kod miševa, primijetio je, GLP-1 agonisti mogu uzrokovati gubitak do 50% nemasne mase.

GLP-1 agonisti su peptidni lijekovi, čija je proizvodnja skupa. Agonisti NK2R male su molekule koje bi bilo jeftinije proizvesti.

Ispitivanja na ljudima planira se započeti sljedeće godine, ali pretpostavlja da će proći još 6 ili 7 godina prije nego što dođe na tržište, ako ispitivanja budu uspješna.