Izvješća pacijenata koji uzimaju semaglutid za mršavljenje sugeriraju da smanjuje njihov apetit i žudnju za hranom, ali iznenađujuće, također može smanjiti njihovu želju za pijenjem alkohola, pušenjem cigareta ili uzimanjem drugih droga. No potvrđuju li to dokazi istraživanja?

Semaglutid djeluje na receptore glukagonu sličnog peptida 1 te je poznat kao “GLP-1 agonist”. Animalne studije na glodavcima i majmunima bile su izrazito pozitivne. Studije sugeriraju da GLP-1 agonisti mogu smanjiti konzumaciju droga i nagrađujuću vrijednost droga, uključujući alkohol, nikotin, kokain i opioide.

Do sada je provedeno više od 30 različitih pretkliničkih studija. Većina pokazuje pozitivne rezultate u smanjenju konzumacije droga i alkohola ili žudnje. Više od polovice ovih studija usmjereno je upravo na korištenje alkohola. Međutim, prevođenje dokaza istraživanja sa životinjskih modela na ljude koji žive s ovisnošću je izazovno. Iako su ovi rezultati obećavajući, još je prerano reći hoće li biti siguran i učinkovit kod ljudi s poremećajem uzimanja alkohola, ovisnosti o nikotinu ili ovisnosti o drugim drogama.

Rezultati istraživanja na ljudima su različiti. Do sada je provedeno samo jedno veliko randomizirano kontrolirano ispitivanje vezano uz alkohol. Ovo istraživanje na 127 ljudi nije pronašlo razliku između eksenatida (GLP-1 agonist) i placeba u smanjenju uporabe alkohola ili prekomjernog pijenja tijekom 26 tjedana. Zapravo, svi u studiji smanjili su pijenje, i ljudi na aktivnom lijeku i placebo skupina.

Međutim, autori su proveli daljnje analize kako bi ispitali promjene u pijenju u odnosu na tjelesnu težinu. Otkrili su da je došlo do smanjenja konzumacije alkohola kod ljudi koji su imali problema s konzumiranjem alkohola i pretilošću.

Kod ljudi koji su započeli s normalnom težinom (BMI manji od 30), unatoč početnom smanjenju konzumacije, primijetili su povratno povećanje u razinama prekomjernog konzumiranja alkohola nakon četiri tjedna uzimanja lijeka, s ukupnim povećanjem broja dana u kojima se konzumiralo puno alkohola u odnosu na one koji su uzimali placebo. Nije bilo razlika među skupinama za druge mjere pijenja, kao što je žudnja za pićem.

U drugom 12-tjednom ispitivanju, istraživači su otkrili da GLP-1 agonist dulaglutid nije pomogao u smanjenju pušenja. Međutim, ljudi koji su primali dulaglutid pili su 29% manje alkohola od onih na placebu. Preko 90% ljudi u ovoj studiji također je bilo pretilo.

Manje studije kratkoročno su proučavale GLP-1 agoniste za kokain i opioide, s mješovitim rezultatima. Trenutno se provodi mnogo kliničkih studija s GLP-1 agonistima i njihovom utjecaju na ovisnost o alkoholu i drugim psihoaktivnim tvarima.

Dok čekamo rezultate iz većih studija, teško je interpretirati proturječne rezultate. Te razlike u odgovoru na liječenje mogu proizaći iz individualnih razlika koje utječu na ovisnost, uključujući probleme s fizičkim i mentalnim zdravljem. Veće studije u široj populaciji ljudi reći će nam više o tome hoće li GLP-1 agonisti djelovati kod ovisnosti, i ako da, kod koga.

Točan način na koji GLP-1 agonisti djeluju još nije dobro shvaćen, no osim što smanjuju konzumaciju (hrane ili lijekova), oni također mogu smanjiti žudnju. Animalne studije pokazuju da GLP-1 agonisti smanjuju žudnju za kokainom i opioidima.

To može uključivati ključni dio mozgovnog kruga nagrađivanja, ventralni striatum, s eksperimentatorima koji su pokazali da ako izravno daju GLP-1 agoniste u ovo područje, štakori pokazuju smanjenu “žudnju” za oksikodonom ili kokainom, vjerojatno kroz smanjenje otpuštanja dopamina izazvanog drogom.

Koristeći  neuroradiološke pretrage, eksperimentatori mogu izazvati žudnju pokazujući slike (znakove) povezane s alkoholom. GLP-1 agonist eksenatid smanjio je aktivnost mozga kao odgovor na alkoholni znak. Istraživači su primijetili smanjenu aktivnost mozga u ventralnom strijatumu i septalnim područjima mozga, koji su povezani s regijama koje reguliraju emocije, poput amigdala.

U humanim studijama ostaje nejasno djeluju li GLP-1 agonisti izravno na smanjenje žudnje za alkoholom ili drugim drogama. To treba izravno procijeniti u budućim istraživanjima, zajedno s bilo kakvim smanjenjem uporabe.

Vrlo je malo studija provedeno na osobama s problemom ovisnosti. Ipak, neke nuspojave mogu biti veći problem kod osoba s ovisnošću. Nedavna istraživanja, na primjer, ukazuju na rijedak rizik od pankreatitisa povezanog s GLP-1 agonistima, a ljudi s problemima konzumiranja alkohola već imaju veći rizik od ovog poremećaja.

Izvornik: Klausen MK, Thomsen M, Wortwein G, Fink-Jensen A. The role of glucagon-like peptide 1 (GLP-1) in addictive disorders. Br J Pharmacol. 2022 Feb;179(4):625-41.