Ako se lijek odobri u ispitivanoj dozi, pacijentima će biti potrebno gastrointestinalno praćenje. Također treba vidjeti što se događa nakon što se prestane uzimati terapija i je li moguće uzimati terapiju kraće vremensko razdoblje.

GLP-1 se proizvodi u stanicama crijeva i razine molekula se povećavaju nakon obroka signalizirajući da više nismo gladni. GLP-1 agonisti su bili proučavani kao supresanti apetita te kao terapija za šećernu bolest tipa 2. Dok su slični lijekovi uzrokovali psihološke i psihijatrijske nuspojave, semaglutid nema takvih nuspojava.

U svijetu postoji snažna potreba da se adresira debljina i posljedična stanja. Dok su promjene u ponašanju često bezuspješne, a barijatrijski kirurški postupak invazivan i često praćen konačnim povratom težine, dugoročno održavanje težine predstavlja izazov. Uz to primjena dostupnih lijekova za mršavljenje je ograničena zbog umjerene učinkovitosti, upitne sigurnosti terapije i troška.

Supkutano primijenjen semiglutid je odobren za liječenje šećerne bolesti tipa 2 u dozama do 1 mg/tjedno u odraslih. U većim dozama inducira gubitak težine. Trenutna studija je dio globalne studije o učinku semiglutida u osoba koje su na programu za pretile koji se sastoji od 4 studije čiji jer cilj procijeniti učinkovitost supkutano primijenjenog semiglutida u dozi od 2,4 mg/tjedno za mršavljenje. Rezultati STEP 1 dijela studije su predstavljeni u lipnju 2020, dok su STEP 3 (68-tjedna studija semaglutada versus placebo u 611 sudionika u kojoj su svi dobili intenzivno savjetovanje o dijeti i fizičkoj aktivnosti) rezultati prezentirani virtualno na skupu ObesityWeek® 2020 meeting. Većina pacijenata je imala gubitak težine od 5%.

Utjecaj debljine na zdravlje je u fokusu COVID-19 infekcije, gdje je debljina povećala vjerojatnost smrtnog ishoda od virusa kao i rizik od velikog broja životno ograničavajućih ozbiljnih bolesti. Lijek bi mogao imati veliki utjecaj na zdravstevnu politiku u nadolazećim godinama. Sudionici iz ispitivane grupe su imali bolje rezultate u smanjenju opsega struka i razine hemoglobina A1c (HbA1c), C reaktivnog proteina i lipidnog statusa, kao i fizičkih funkcionalnih vrijednosti mjerenih upitnicima SF-36 i IWQOL-Lite-CT.

Više sudionika iz semaglutid grupe je prijavilo gastrointestinalne poremećaje (mučninu, proljev, povraćanej i konstipaciju, 72,40% vs 47,9%). Simptomi su bili uglavnom prolazni i blagog do umjerenog intenziteta, ali su doveli do prekida terapije (7,0% intervencija vs 3,1% kontrola)

Više pacijenata iz semaglutidne grupe u usporedbi s placebom je imalo probleme sa žučnim mjehurom (2,6% vs 1,2% kolelitijaze) i blagih pankreatitisa (3 vs. 0 pacijenata), ali nije bilo razlike između grupa neoplazmi.

Wilding i suradnici naveli su i ograničenja studije, uključujući činjenicu da su uključene uglavnom žene ne-bijelkinje, da je studija bila kratka i da je isključila pacijente s oba tipa dijabetesa.