Ublažavanje boli temeljno je načelo palijativne skrbi. Bolesnik u terminalnoj fazi svoje bolesti često trpi kroničnu bol koja značajno narušava kvalitetu života: onemogućava mu kretanje, čini ga depresivnim, bezvoljnim, inapetentnim, te ga konačno dovodi do tjelesne i psihičke deterioracije. Hipokratova izreka, u kojoj se ublažavanje bolova uspoređuje s božanskim činom, nigdje u medicini ne nalazi bolje mjesto nego u skrbi za palijativnog bolesnika. Farmakološko liječenje boli predstavlja osnovu za titraciju analgezije. Invazivne metode liječenja boli uključuju se kada farmakološko liječenje ne osigurava dostatnu analgeziju. Ove metode liječenja boli zahtijevaju vještine i poznavanje tehnika izvođenja, kao i organizacijske i prostorne mogućnosti, edukaciju obitelji, obiteljskog liječnika i patronažne službe. Multidisciplinarnost i multimodalnost u pristupu terminalnom bolesniku osigurava uspješnije liječenje boli, jer je bol i tjelesno i duhovno iskustvo; bolesnik ju osjeća i proživljava, a ako trpi bol doživljava je još intenzivnije uz patnju vezanu za osnovnu bolest.

doc. prim. dr. sc. Ivana Haršanji Drenjančević, dr. med.
KBC Osijek, Klinika za anesteziologiju, reanimatologiju, i intenzivnu medicinu, Zavod za liječenje boli