Cilj palijativne skrbi je poboljšati kvalitetu života osoba sa životno ograničavajućim stanjima i kvalitetu života njihovih obitelji, ne samo tretirajući tjelesne simptome već i brinući o psihičkim, društvenim i duhovnim potrebama. Psihoonkologija bavi se istraživanjem psihičkih čimbenika u okvirima multidimenzionalnog razumijevanja zloćudnih bolesti. Uključuje dijagnostičke, terapijske, edukativne i istraživačke aktivnosti psihijatara u onkološkim institucijama, odnosno u sklopu onkološkog tima. Dosadašnja istraživanja, kao i iskustva iz prakse, doprinijeli su boljem razumijevanju psihosocijalnih pitanja onkoloških bolesnika.

Psihoonkologija se bavi psihičkim reakcijama na zloćudnu bolest u bolesnika, članova obitelji i pružatelja pomoći, ali i psihičkim ponašanjem, biološkim i socijalnim čimbenicima koji utječu na rizik za nastanak tumora, njegovo otkrivanje, liječenje i preživljavanje. Istraživanja su pokazala da veliki broj onkoloških bolesnika (trećina do polovina) ima i neki oblik psihijatrijskih poremećaja. Kod onkoloških bolesnika najčešće se pojavljuje depresivni poremećaj, poremećaj prilagodbe i posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) i ostali anksiozni poremećaji, ali i delirij i drugi kognitivni poremećaji. Treba naglasiti da čak kod 30 % do 40 % bolesnika psihijatrijske i psihičke poteškoće nisu prepoznate bez obzira na prisutnost simptoma te je kod takvih bolesnika nužno psihijatrijsko liječenje.

prof. prim. dr. sc. Dunja Degmečić, dr. med.