Ukoliko nema antiemetske zaštite može biti čak i do 80%. Etiološki, poslijeoperativna mučnina i povraćanje uzrokovane su brojnim čimbenicima koji mogu proizlaziti iz određenih karakteristika i sklonosti pacijenta, anestezioloških lijekova, te vrste operacije i kirurške tehnike.

Procjena čimbenika povećanog rizika za nastanak poslijeoperativne mučnine i povraćanja pomaže anesteziolozima u odabiru najprikladnije antiemetske zaštite. Terapijski postupci kod poslijeoperativne mučnine i povraćanja obuhvaćaju procjenu bolesnikovog rizika za njihov nastanak, strategiju smanjenja osnovnog rizika, primjenu antiemetske zaštite kod bolesnika s umjerenim i visokim rizikom, te tretiranje mučnine i povraćanja nakon neuspješne antiemetske zaštite.

Osnovni rizik svakog pojedinog bolesnika potrebno je objektivno procijeniti pomoću validiranog bodovnog zbroja koji sadrži nekoliko prediktora. P

redviđanje nastanka poslijeoperativne mučnine i povraćanja pomoću prediktivnih modela ima umjerenu pouzdanost.

Danas poznati modeli predviđanja za nastanak poslijeoperativne mučnine i povraćanja imaju praktičnu vrijednost za stupnjevanje rizika, no osuvremenjen individualni pristup pojedinom bolesniku potreban je za utvrđivanje klinički važne poslijeoperativne mučnine i povraćanja.

Kliničko iskustvo anesteziologa i poznavanje pouzdanosti i sigurnosti farmakoloških i nefarmakoloških antiemetskih metoda može poboljšati zadovoljstvo bolesnika, ujedno smanjujući poslijeoperativni pobol i troškove liječenja.

Nova istraživanja o ulozi gena u individualnom odgovoru bolesnika na antiemetske lijekove može pomoći kliničarima u oblikovanju terapije poslijeoperativne mučnine i povraćanja prilagođene svakom pojedinom kirurškom bolesniku.

Tatjana Šimurina, Nina Sulen, Marija Kojić, Boris Mraović