Zatajenje srca je kompleksan sindrom često praćen kardiovaskulanim i nekardiovaskularnim komorbiditetima zbog čega zahtijeva liječenje velikim brojem lijekova. S porastom broja lijekova u terapiji, raste rizik od interakcija između lijekova i neželjenih događaja vezanih uz primjenu lijekova. Mehanizmi kojima lijekovi mogu uzrokovati ili pogoršati srčano zatajenje uključuju izravno toksično djelovanje na miokard, negativni inotropni ili kronotropni učinak, egzacerbaciju hipertenzije, unos veće količine natrija i lijek-lijek interakcije.

Kako bi se smanjio rizik od negativnih učinaka lijekova na zatajenje srca, Američka udruga za srce objavila je opsežan popis lijekova koji mogu uzrokovati ili pogoršati ovu bolest. Za svaki lijek navedena je razina dokaza, mogući mehanizam i vrijeme nastupa pogoršanja bolesti.

Neki od lijekova koji mogu pogoršati disfunkciju miokarda su nesteroidni antireumatici, COX-2 inhibitori, tiazolidindioni, inhibitori dipeptidil peptidaze-4, sotalol, dronedaron, moksonidin. Lijekovi koji mogu imati izravan toksični učinak na srčani mišić uključuju bromokriptin, pramipeksol, supresore apetita, neke citostatike i ciljanu terapiju.

Zaključno, autori poručuju da bi zdravstveni djelatnici trebali provesti sveobuhvatno usklađenje terapije pri svakoj posjeti pacijenta liječniku obiteljske medicine i pri svakom prijemu u bolnicu. Ovaj popis mogao bi biti koristan zdravstvenim djelatnicima u otkrivanju neprikladnih i potencijalno opasnih lijekova za osobe koje pate od srčanog zatajenja.