Cilj liječnika i ljekarnika nije samo smanjiti broj interakcija već i ukidanje nepotrebnih lijekova. U tom im može pomoći program sistematskog ukidanja pojedinih lijekova koji su prisutni u kroničnoj terapiji, a nazvali su ga deprescribing.

Najvažnija pitanja su:

1. Koje lijekove bolesnik trenutno uzima?
2. Zašto je dobio ove lijekove? Jesu li i dalje prisutni simptomi zbog kojih uzima propisani lijek?
3. Koji rizici su vezani uz primjenu ovih lijekova? Treba uzeti u obzir aktivne sastojke lijekova, dijagnosticirane bolesti, dob, spol i interakcije.
4. Koja je dobrobit terapije, treba li nastaviti s primjenom lijeka?
5. Kako se lijekovi koji se uzimaju mogu svrstati u odnosu na korisnost – štetnost primjene?
6. Koji lijekovi se mogu ukinuti i koje nuspojave se mogu očekivati u prvih nekoliko dana ili tjedana nakon ukidanja terapije?

Točni kriteriji i smjernice kako bi trebalo izgledati ukidanje pojedinog lijeka ne postoje. Potrebne su dobro razvijene komunikacijske vještine kod liječnika i ljekarnika te dovoljno vremena i takta kako bi se to postiglo.

U dosadašnjim istraživanjima liječnici i ljekarnici su u kolaborativnom pristupu uspjeli ukinuti 20% kronične terapije kod starije populacije, a određeni rezultati su postignuti i kod palijativnih bolesnika.