Bezglutenska dijeta predstavlja još uvijek jedini medicinski tretman za oboljele od celijakije diljem svijeta. S povećanjem prevalencije celijakije, te svjesnosti i interesa o ovoj autoimunoj bolesti među znanstvenim krugovima, bilježi se značajan porast industrije bezglutenskih proizvoda. Međutim, prema analizi tržišta, proizvode bez glutena kupuje i velik broj ljudi koji nemaju dijagnosticiranu celijakiju, a koji su bezglutensku prehranu samoinicijativno usvojili kao svoj životni stil.

No, da li je bezglutenska dijeta uistinu zdravi životni stil za sve ljude i ima li i negativnih strana?

Za osobe koje ne boluju od celijakije, alergije na pšenicu ili necelijakijske osjetljivosti na gluten, ne postoje dokazi da bezglutenska dijeta nosi dobrobiti za zdravlje. U nekim slučajevima, ona može predstavljati i opasnost za zdravlje, ukoliko se ne provodi pod vodstvom iskusnog dijetetičara ili liječnika. 

Nadalje, jedna od čestih zabluda jest da je bezglutenska prehrana dobra za mršavljenje. Istina je da bezglutenski proizvodi često sadrže više masti i šećera od istih proizvoda koji u svojem sastavu sadrže gluten. Prema nekoliko objavljenih istraživanja, u osoba koje su započele s bezglutenskom dijetom kasnije je uočena pojava pretilosti, prekomjerne tjelesne težine, inzulinske rezistencije i metaboličkog sindroma.

Sve je više dokaza koji upućuju da su osobe na bezglutenskoj dijeti koje ne paze na raznolikost prehrane izložene riziku povećanog unosa određenih toksina, poput anorganskog arsena prisutnog u riži, čestom sastojku prerađene bezglutenske hrane. Stoga, važno je pridržavati se uputa dijetetičara o raznolikosti, uravnoteženosti i načinu pripreme namirnica koje ne sadrže gluten.

Samodijagnoza necelijakijske osjetljivosti na gluten i posljedično usvajanje bezglutenske prehrane sve su češći među općom populacijom. Prema nedavnim istraživanjima, mnoge osobe koje smatraju da su osjetljive na gluten, zapravo su osjetljive na fermentabilne ugljikohidrate koji uzrokuju nadutost i bolove u trbuhu te probleme sa stolicom. Talijanska studija na gotovo 400 ispitanika pronašla je da 86% ispitanika koji su se žalili na simptome povezane s glutenom nema necelijakijsku osjetljivot na gluten, celijakiju niti alergiju na pšenicu. Za simptome su često odgovorna druga stanja i bolesti poput sindroma iritabilnog crijeva, intolerancije na fruktozu ili laktozu i prekomjernog razmnožavanja bakterija u tankom crijevu. To upućuje da subjektivni osjećaj simptoma povezanih s glutenom ne korelira sa stvarnom prisutnošću osjetljivosti na gluten koja se klinički dijagnosticira ponovnom pojavom simptoma nakon 6-mjesečne bezglutenske dijete, a poslije isključenja celijakije i alergije na pšenicu.

Sve češće roditelji i braća/sestre člana obitelji kojem je dijagnosticirana celijakija i sami usvajaju bezglutensku dijetu. Prema meta-analizi koju su proveli Singh P i sur., prevalencija celijakije među prvim stupnjem krvnog srodstva iznosila je 7,5%. Stoga, prije samoinicijativnog isključenja glutena iz prehrane za ostale članove obitelji preporučljivo je učiniti testiranje na celijakiju.

Ne postoje dokazi za primjenu bezglutenske dijete u asimptomatske djece koja nemaju celijakiju niti alergiju na pšenicu. Isto se odnosi i na odgađanje uvođenja glutena u prehranu. Štoviše, takav režim prehrane u djece mogao bi imati više rizika nego koristi jer su moguće posljedice deficit nutrijenata i smanjenje kvalitete života. Posebnu skupinu čine djeca oboljela od poremećaja autističnog spektra za koje bi bezglutenska prehrana mogla biti od koristi, za što još nema čvrstih dokaza.

Zaključno, iako mnogi ljudi zbog simptoma koje povezuju s glutenom samoincijativno započinju s bezglutenskom dijetom i opažaju pozitivne učinke ovog načina prehrane na vlastito zdravlje, od velike je važnosti konzultirati liječnika i provesti testiranje na celijakiju zbog njene povezanosti s autoimunim i drugim bolestima. Sve osobe koje namjeravaju ili već prakticiraju bezglutensku dijetu trebale bi se posavjetovati s iskusnim dijetetičarom kako bi se smanjio rizik od deficita nutrijenata, potencijalne toksičnosti, neželjenog povećanja tjelesne težine i konstipacije.