U body-first PB-u depoziti agregata α-sinukleina prvo se pojavljuju u neuronima crijevnog sustava, a potom se šire prema središnjem živčanom sustavu – slično kao i prioni (već postojeći agregat veže se sa pojedinačnim „zdravim“ proteinom α-sinukleinom u svojoj blizini i tako se stvara novi agregat). Nastanak agregata u neuronima crijeva i njihovo širenje prema središnjem živčanom sustavu je tzv. crijevo-mozak osovina.

Tijekom spavanja izmjenjuju se dvije glavne faze. To su REM (engl. Rapid Eye Movements) i non-REM faza (površno i duboko) spavanja. Za sve vrijeme trajanja REM faze svi drugi voljni mišići, osim očnih, paralizirani su – to sprječava motoričko izražavanje snova. Stoga, što god sanjali, ostajemo posve nepokretni. Površno, duboko i REM spavanje se tijekom čitave epizode noćnog spavanja dosta pravilno izmjenjuju.

Jedan od oblika poremećaja spavanja u REM fazi sna je tzv. izolirana bolest poremećaja REM faze spavanja (engl. isolated REM-sleep behavior disorder, iBRD). Ta se bolest smatra pred-oblikom body-first PB-a. Drugim riječima, poremećaj REM faze spavanja je stanje koje je pokazatelj mogućeg, kasnije u životu (čak i petnaest godina kasnije) razvoja PB-a. Poremećaj obilježavaju verbalizacija i često agresivni pokreti (mahanje rukama, udaranje) vezani uz snove. Smatra se da 80% ljudi koji pate od poremećaja REM faze spavanja razvije PB.

Iz navedenog proizlazi da bi kvantifikacija agregata α-sinukleina u tjelesnim tekućinama mogla biti dobar pokazatelj rizika razvoja PB-a. Međutim, za to su potrebne izrazito osjetljive i specifične metode. Jednu takvu razvili su znanstvenici iz Njemačke – njome je moguće odrediti razinu agregata α-sinukleina u fecesu. Radi se o metodi sFIDA (engl. surface-based fluorescence intensity distribution analysis). Primjenom te metode pokazano je da je u osoba s iBRD-jem razina agregata α-sinukleina znatno viša nego u stolici zdravih osoba i osoba s PB-om.

Taj bi nalaz mogao pridonijeti razvoju neinvazivnih dijagnostičkih metoda za rano otkrivanje sinukleinopatija (uključujući i PB), a što bi posljedično omogućilo raniji početak liječenja. Naravno, potrebna su daljnja istraživanja prije nego što bi se nalaz mogao primijeniti u kliničkoj praksi, a naročito važno bilo bi objasniti zašto je razina agregata α-sinukleina niža u osoba s PB-om.