U usporedbi s pacijentima na dvojnoj antiagregacijskoj terapiji, pacijenti na trojnoj terapiji koja je uključivala dva antiagregacijska lijeka i varfarin, imali su podjednaku učestalost neželjenih kardijalnih događaja, ali veću učestalost krvarenja koje je zahtjevalo hospitalizaciju, unutar dvije godine od otpusta iz bolnice.

U istraživanje je bilo uključeno gotovo 5 000 pacijenata starije životne dobi s dijagnosticiranom atrijskom fibrilacijom i preboljenim infarktom miokarda, u kojih je provedena angioplastika s postavljanjem stenta. Autori su istraživali pojavu velikih neželjenih kardijalnih događaja, uključujući smrt, rehospitalizaciju zbog infarkta miokarda ili moždanog udara, te rehospitalizaciju uslijed krvarenja.

Otprilike 28 % pacijenata otpušteno je iz bolnice s propisanom trojnom terapijom, a 72 % s dvojnom antiagregacijskom terapijom. Rezultati su pokazali da trojna terapija nije bila povezana sa smanjenim dvogodišnjim rizikom za velike neželjene kardijane događaje, u usporedbi s dvojnom antiagregacijskom terapijom. Rizik od krvarenja koje je zahtjevalo hospitalizaciju bio je 6 % veći za pacijente na trojnoj terapiji.

Glavna autorica istraživanja zaključuje da bi, obzirom na dobivene rezultate, liječnici trebali s oprezom propisivati trojnu terapiju starijim pacijentima s fibrilacijom atrija i preboljenim infarktom miokarda koji su liječeni angioplastikom, vodeći računa o omjeru rizika i koristi. Daljna istraživanja su potrebna kako bi se definirao optimalan terapijski režim za ovu populaciju pacijenata.

Urednik časopisa ističe kako je potrebno utvrditi da li je istovremena primjena oralnog antikoagulansa s jednim antiagregacijskim lijekom učinkovitija i sigurnija od trojne terapije ili uobičajene dvojne antiagregacijske terapije.