Bol u trajanju duljem od 2 mjeseca pogađa čak do 60% žena koje su podvrgnute operaciji raka dojke. Kronična bol smanjuje kvalitetu života bolesnice i uzrokuje funkcionalna oštećenja. Rano otkrivanje onih koje su pod povećanim rizikom od trajne boli, moglo bi pomoći u pružanju optimalne skrbi.

Kako bi odredili rizične čimbenike povezane s kroničnom boli nakon operacije karcinoma dojke, autori istraživanja proveli su sustavni pregled i meta-analizu 30 opservacijskih studija s ukupno gotovo 20.000 pacijenata.

Ukupno je identificirano 77 neovisnih varijabli povezanih s trajnom boli. Najveći izgled za trajnu bol imale su pacijentice podvrgnute disekciji aksile. Ostali rizični čimbenici uključivali su mlađu dob, zračenje i veću akutnu postoperativnu boli. Također, umjereno kvalitetni dokazi upućivali su na preoperativnu bol kao faktor rizika.

Visoko kvalitetni dokazi nisu upućivali na povezanost indeksa tjelesne mase, tipa operacije dojke (poštedna operacija dojke vs. mastektomija ili modificirana radikalna mastektomija), kemoterapije ili hormonske terapije s kroničnom boli.

Autori poručuju da je apsolutno povećanje rizika dostatno da bi se preporučile ciljane intervencije uočeno samo za jedan modificirajući rizični čimbenik - disekciju pazušnog limfnog čvora. Naime, u žena koje su bile podvrgnute disekciji aksile apsolutni rizik za kroničnu bol bio je povećan za 21%.

Stoga bi promjena kirurških procedura mogla biti obećavajuća meta djelovanja. U tom smislu, sentinel nodusna biopsija, kao dijagnostička metoda, predstavlja dobru alternativu disekciji aksile koja je praćena značajnim morbiditetom i komplikacijama. Naime, ukoliko je nalaz biopsije nodusnog limfnog čvora negativan, odnosno ako sentinel nodus nije zahvaćen malignim procesom, ne preporuča se disekcija aksile. Ovakav pristup povezan je s manjim rizikom za kroničnu bol i podjednakom stopom relapsa bolesti u aksilarnim limfnim čvorovima kao kod disekcije. Ukoliko je nalaz biopsije sentinel nodusa pozitivan i pristupa se disekciji aksile, pošteda interkostobrahijalnih živaca smanjuje incidenciju bolnog sindroma i rizik od senzornih deficita te značajno povećava kvalitetu života nakon operacije.