Ovo retrospektivno kohortno istraživanje je usporedilo 1988 živih darivatelja bubrega s kontrolnom skupinom od 19.880 najzdravijih osoba izabranih iz opće populacije. Srednje vrijeme praćenja je iznosilo 8,4 godine. Dijagnoza gihta je postavljena u 3,4% darivatelja bubrega, u usporedbi s 2% kod kontrola. Slično, učestalost propisanog alopurinola i kolhicina je bila veća u skupini darivatelja (3,8%), u odnosu na kontrolnu skupinu (1,3%). Rizik za razvoj gihta i rizik potrebe za uzimanjem alopurinola ili kolhicina nisu se statistički razlikovali od onih u cjelokupnoj općoj populaciji.

Autori napominju da se rezultati trebaju potvrditi daljnjim istraživanjima, ali i da ohrabruje činjenica što je apsolutni porast incidencije gihta malen, zbog čega je malo vjerojatno osipanje darivatelja, primatelja organa ili čitavih transplantacijskih sustava.