Plemenita odluka o darivanju organa poslije smrti
30.07.2022.
Fenomen smrti ostaje velikim dijelom nerazjašnjen svakom čovjeku. U većine ljudi izaziva strah i nelagodu te razgovore o smrti najčešće izbjegavamo i zapravo se nastojimo držati podalje od takvih misli. Takav strah i strepnja od neizbježnoga ljudski je i prirodan. Trenutak prekida života ostaje općeniti mit, liječničko medicinsko znanje se povremeno dovodi u sumnju, mediji učestalo izvješćuju o sumnjama i događajima liječničke pogreške, dok se na društvenim mrežama podcjenjuju znanstveni dosezi i medicinska znanja, kao i sav uložen trud u izgradnju zdravstvenog sustava.
Kultura darivanja u Hrvatskoj gradi se niz godina, predano, posvećeno i s osobitim poštovanjem.
Kad govorimo o darivanju organa poslije smrti, potreban je iznimno velik napor kako bi se medicinska saznanja i dvojbe između termina kliničke i moždane smrti javnosti objasnila na prihvatljiv i lako dostupan način. Smrt mozga predstavlja jednu od najvažnijih medicinskih dijagnoza sa svojim dalekosežnim implikacijama, no taj dio medicinskih i zakonskih preduvjeta za pojašnjavanje trebamo ostaviti struci. Razumijevanje moždane smrti teško je razumljivo i teško pristupačno široj populaciji. S druge pak strane, nerazumijevanje moždane smrti ima dokazano negativan utjecaj na odluku pojedinca za života i obitelji nakon smrti njihovog člana. Dakle, prijeko je potrebno neprestano informiranje javnosti o važnosti donošenja osobne odluke pojedinca o darivanju organa kao čina ljudske solidarnosti i velike socijalne vrijednosti. Mnogobrojne obitelji koje su pristale na darivanje organa nakon smrti svojeg najbližega iskazale su zadovoljstvo spoznajom da je iz tako velike boli proizašlo toliko dobra.
Međutim, globalni trend nedostatka organa za presađivanje ukazuje nam da je potrebno neumorno i neprekidno raditi na širenju svijesti građana o darivanju organa kako bi što više pacijenata na „listama“ čekanja dočekalo organ za presađivanje. U Europi dnevno premine 21 pacijent na listi čekanja, ne dočekavši priliku za liječenjem presađivanjem i to je nešto što bi nas trebalo nagnati na razmišljanje. Želja i volja da pomognemo drugoj osobi i nakon svoje smrti prilika je da se suočimo i svladamo vlastite strahove i donesemo odluku o darivanju organa jer organi jednog darivatelja mogu spasiti do osam ljudskih života.
Hrvatska, poput mnogih drugih europskih zemalja, ima zakon pretpostavljenog pristanka, što znači da su svi naši građani mogući darivatelji organa, osim ako se za života nisu tome protivili. Međutim, bez obzira na pozitivne zakonske propise koji omogućuju darivanje organa, ako se obitelj umrle osobe protivi darivanju organa, njihova se želja poštuje. Obitelj donosi odluku na osnovi stava pokojnika za života, ali i na osnovi svoga uvjerenja da će darivanje organa njihovog bližnjega omogućiti život nepoznatima koji čekaju na presađivanje. Obitelj treba donijeti odluku u najtežem trenutku nakon smrti člana obitelji. Osjećaj nevjerice, tuge, bespomoćnosti i krivnje, predstavlja otegotnu okolnost za donošenje takve odluke. Zbog toga bi svatko od nas za života trebao donijeti odluku o darivanju organa poslije smrti te o svojoj odluci informirati svoje bližnje. U tom slučaju obitelj će u danom trenutku donijeti odluku bez većeg opterećenja. Razgovor o darivanju organa tema je koju trebamo poticati u obitelji, među prijateljima i širom javnosti.
Donorska kartica iskaz je osobnoga pozitivnog stava o darivanju organa, a osobe koje je posjeduju imaju visoko razvijenu svijest o važnosti darivanja organa poslije smrti i osjećaj solidarnosti za druge. Donorska kartica nije zakonom regulirano sredstvo, već predstavlja iskaz humanog stava i odluke o darivanju organa. Jednako tako pomaže obitelji poštovati odluku umrle osobe.
Kultura darivanja u Hrvatskoj gradi se niz godina, predano, posvećeno i s osobitim poštovanjem. Veliku ulogu i zaslugu za privolu građana na darivanje organa imaju zdravstveni djelatnici. Nadalje, osim pozitivnih zakonskih propisa koji idu u prilog transplantaciji i skraćenju vremena čekanja na organ, i mediji imaju važnu ulogu. Pozitivan pristup medija toj temi izrazito je važan jer nema uspješnog prikupljanja organa bez djelovanja u javnosti. Ovo je područje medicinske znanosti i prakse koje ne može opstati bez podrške građana. Zadaća prikupljanja organa obveza je čitavog društva, a ne samo zdravstvenih djelatnika. Zahvale obiteljima i životne priče o nesebičnom darivanju organa nakon smrti svojih bližnjih trebaju biti prisutnije u medijskom prostoru, trebali bismo svi znati više o njima.
Darivanje organa jest darivanje života, to je gesta velike humanosti i omogućavanje prilike za novi život osobama na „listi“ čekanja. Sama mogućnost da svojom odlukom o darivanju organa poslije smrti možemo spasiti nečiji život dovoljno je vrijedna našeg razmišljanja i odluke da postanemo darivatelji organa.
Sektor za transplantaciju i biomedicinu
Ministarstvo zdravstva