U istraživanje je bilo uključeno gotovo 10.000 pacijenata s novodijagnosticiranom apnejom u snu u periodu između 2000. i 2013. godine. Kontrolnu skupinu za svakog pacijenta činilo je oko 5 osoba bez apneje koji su mu pridruženi obzirom na spol, dob i indeks tjelesne mase (±0.5 kg/m2).

Tijekom jednogodišnjeg praćenja, u skupini pacijenata s apnejom otkriveno je 76 novonastalih slučajeva gihta, dok su u kontrolnoj skupini otkrivena 194 slučaja. Medijan starosne dobi ispitanika pri postavljanju dijagnoze gihta bio je 60 godina (raspon 25 – 86). Stupanj incidencije gihta na 1000 osoba-godina iznosio je 8,4 u pacijenata s apnejom u usporedbi s 4,8 u kontrolnoj skupini.

Pacijenti s apnejom imali su 60% veći rizik za razvoj gihta u usporedbi s osobama koje ne pate od apneje, a pod povećanim su rizikom za razvoj gihta zbog visokog indeksa tjelesne mase.

Mogući biološki mehanizam koji objašnjava povećanje rizika za nastanak gihta u osoba koje pate od apneje u snu je hipoksija koja dovodi do povećane razgradnje purina odnosno do hiperuricemije. Naime, prijašnja istraživanja ukazala su na povećanu prevalenciju hiperuricemije u osoba s ovim poremećajem disanja u spavanju.

Budući da je hipoksiju koja nastaje tijekom apneje u snu moguće kontrolirati odabirom primjerene tehnike poput neinvazivne ventilacije s pozitivnim tlakom, autori ističu kako bi rezultati ovog istraživanja mogli imati važan klinički i javnozdravstveni utjecaj na prevenciju i kontrolu gihta. Budućim istraživanjima trebao bi se ispitati potencijalan pozitivni utjecaj ispravljanja hipoksije tijekom apneje u snu na smanjenje rizika za hiperuricemiju i napadaje gihta.