Uvod: definicija i podjela

Provocirajući faktori za alergijski rinitis najčešće su pelud, prašina, plijesan, neke životinje, dim i zagađeni zrak.

Alergijski rinitis je upala nosne sluznice karakterizirana kihanjem, nosnom kongestijom, svrbežom, curenjem iz nosa ili bilo kojom kombinacijom ovih simptoma. To je najčešći oblik rinitisa i pojavljuje se u 15-30% populacije.

Dijeli se na perenijalni, sezonski i sporadični. Perenijalni rinitis je karakteriziran perzistentnim simptomima tijekom cijele godine, sezonski je povezan uz proljetno ili ljetno cvjetanje, a sporadični uz neke izolirane provocirajuće čimbenike.

Provocirajući faktori za alergijski rinitis najčešće su pelud, prašina, plijesan, neke životinje, dim i zagađeni zrak.

Zašto nastaje alergijski rinitis?

Rinitis uzrokuje dugotrajnu upalu koja može trajati danima, a dominiraju simptomi kongestije i curenja iz nosa. Također se mogu pojaviti umor, malaksalost i pospanost kao posljedica generaliziranog upalnog procesa.

Alergijski rinitis je, poput drugih alergijskih bolesti, genetski uvjetovan. Razvija se u bolesnika s genetskom predispozicijom te često može biti udružen sa drugim alergijskim bolestima. Patofiziološki, to je preosjetljivost tipa I u kojoj je glavni medijator IgE. Ljudi sa alergijskom sklonošću, na prvo izlaganje određenom alergenu, reagiraju stvaranjem specifičnog IgE koji se vežu na membranu mastocita i eozinofila. To se zove senzitizacija i nakon toga svako sljedeće izlaganje istom alergenu potiče specifičnu upalnu reakciju. Alergen se veže na prije stvoreni IgE te uzrokuje otpuštanje medijatora iz mastocita poput histamina, leukotriena i prostanglandina. Ti medijatori u roku 15-30 minuta uzrokuju vazodilataciju, hiperemiju sluznice, povećanu propusnost krvožilne stijenke, stimulaciju živčanih receptora te su odgovorni za simptome curenja nosa, kongestije, svrbeža i kihanja. Istovremeno, uz brzi odgovor na alergen, odvija se i odgođeni odgovor putem složenih mehanizama citokina i sekundarnih glasnika. Rezultat se očituje nekoliko sati kasnije, a uzrokovan je migracijom neutrofila, limfocita, eozinofila i makrofaga. Uzrokuje dugotrajnu upalu koja može trajati danima, a dominiraju simptomi kongestije i curenja iz nosa. Također se mogu pojaviti umor, malaksalost i pospanost kao posljedica generaliziranog upalnog procesa.

Prevalencija alergijskog rinitisa

Prevalencija alergijskog rinitisa razlikuje se od države do države i ovisi o genetskom profilu ljudi. U Sjedinjenim Američkim Državama je prevalencija 20%, dok je u Europi nešto niža i iznosi oko 15%. U 80% slučajeva pojavljuje se prije 20. godine života te je češći u dječaka. Počinje se javljati nakon 2. godine, a najviše oko 15. godine života. U odrasloj dobi je podjednaka prevalencija u oba spola. Kao u svih alergijskih bolesti, tako i kod alergijskog rinitisa, prevalencija pada s povećanjem dobi.

Dijagnostika alergijskog rinitisa

Od laboratorijskih testova izvodi se određivanje broja eozinofila, serumski IgE, RAST i kutano alergološko testiranje.

Dijagnosticira se na temelju kliničke slike, detaljne anamneze, pregleda uz rinoskopiju te nekolicine laboratorijskih testova. Jako je bitan detaljan razgovor s bolesnikom o simptomima, njihovom pojavljivanju i trajanju. Također je bitna pojava alergijskih bolesti u obiteljskoj anamnezi. U prilog dijagnozi može ukazivati dobar terapijski odgovor na antihistaminike. Od laboratorijskih testova izvodi se određivanje broja eozinofila, serumski IgE, RAST i kutano alergološko testiranje. RAST testom mogu se otkriti specifični IgE, a samim time i specifični alergeni te pacijent može izbjegavati te alergene. Uz navedeno, od koristi mogu biti i slikovne metode poput RTG-a i CT-a. Pri slučajevima koji se kompliciraju sinusitisom ili otitisom ove slikovne metode imaju veliki značaj.

U diferencijalnoj dijagnozi u obzir dolaze akutni i kronični sinusitis.

Komorbiditeti

Bolesnici s alergijskim rinitisom često boluju i od drugih alergijskih bolesti poput atopijskog dermatitisa, urtikarije, astme i anafilaksije. Najvažnija povezanost alergijskog rinitisa je s astmom, jer 50% bolesnika sa sezonskim alergijskim rinitisom razvije astmu, a 80% astmatičara ima alergijski rinitis. Uz alergijske bolesti mogu se javiti sinusitis, otitis i faringitis kao posljedica kronične upale. Česta je pojava nazalnih polipa koji mogu i ne moraju biti povezani s nastankom sleep apneje. 

Liječenje alergijskog rinitisa

Prva linija su antihistaminici druge generacije koji kompetitivno blokiraju H1 receptore.

Liječenje alergijskog rinitisa dijeli se u 3 dijela: izbjegavanje alergena, farmakoterapija i imunoterapija. Najvažnije je izbjegavati poznate alergene poput peludi, prašine ili životinja. Budući da je to gotovo nemoguće u potpunosti, potrebna je farmakoterapija. Prva linija su antihistaminici druge generacije koji kompetitivno blokiraju H1 receptore. Za razliku od antihistaminika prve generacije, nemaju nuspojave poput pospanosti i omamljenosti te su primjereni za svakodnevnu upotrebu. Za simptomatsko liječenje kongestije upotrebljavaju se dekongestivi. Njihova upotreba ne smije biti duža od 5-6 dana jer uzrokuju navikavanje pacijenata i oni više uopće ne mogu disati na nos bez dekongestiva. U težim slučajevima koji ne reagiraju na prvu liniju terapije, koriste se nazalni kortikosteroidi. Oni su vrlo uspješan lijek koji rješava sve simptome uz vrlo malu opasnost od sistemskih nuspojava, ali se uvijek kombiniraju s ispiranjem nosa fiziološkom otopinom. Rijetko se može javiti blaga iritacija sluznice ili krvarenje iz nosa. Treća terapijska opcija je imunoterapija, odnosno hiposenzibilizacija. Najnovija saznanja ukazuju da je to vrlo uspješan postupak liječenja svih alergijskih bolesti. Izvodi se kontinuiranim izlaganjem pacijenta sve većim dozama određenog alergena. Najnoviji oblik je sublingvalna hiposenzibilizacija, koja je osobito prikladna za djecu, jer se izbjegavaju ubodi. Nedostatak je što se puni terapijski odgovor može očekivati tek nakon 3-5 godina.

Prognoza

Prognoza je dobra, osim u slučajevima kad je rinitis povezan s astmom i anafilaksijom. Iako je alergijski rinitis u većini slučajeva bezopasna bolest, kvaliteta života bitno je narušena, pogotovo kod perenijalnih oblika.

Praćenje i prevencija

Najznačajnija preventivna mjera je edukacija pacijenta. Educirani pacijent može sam prepoznati i ukloniti provocirajuće faktore ili se bar može maksimalno zaštiti.

Praćenje pacijenata i ordiniranje terapije u većini slučajeva može obavljati liječnik obiteljske medicine i primarni pedijatar. Komplicirane pacijente ili pacijente bez odgovora na terapiju valja uputiti specijalistu na detaljnu obradu.

Najznačajnija preventivna mjera je edukacija pacijenta. Educirani pacijent može sam prepoznati i ukloniti provocirajuće faktore ili se bar može maksimalno zaštiti.

Alergijske bolesti da nas predstavljaju veliki javno-zdravstveni problem. Prema predviđanjima Svjetske zdravstvene organizacije do 2020. godine svako drugo dijete u Europi imat će alergijski rinitis. Stoga je iznimno bitna rana dijagnostika i pravovremeno liječenje.

Literatura

1. Bumber Ž, Katić V, Nikšić-Ivančić M, Pegan B, Petric V, Šprem N., Otorinolaringologija, Zagreb; Naklada Ljevak: 2004.

2. Togias AG. Systemic immunologic and inflammatory aspects of allergic rhinitis. J Allergy Clin Immunol. Nov 2000;106(5 Suppl):S247-50

3. Nelson HS, National Jewish Health, Denver, Colorado, USA, New forms of allergy immunotherapy for rhinitis and asthma,

4. Skvorc HM, Plavec D, Munivrana S, Skvorc M, Nogalo B, Turkalj M., The prevalence of symptoms of allergic diseases among younger school children in Medimurje County (ISAAC Phase I)