Uvod

Uz sve posljedice razaranja tijekom rata, nakon njega su ostale ogromne povšine nerazminiranog i zbog toga nepristupačnog terena, što je omogućilo nekontrolirano bujanje različitih korova, ponajviše sjevernoameričke ambrozije (Ambrosia artemisiifolia), čija je pelud jedan je od najjačih poznatih alergena, a porast koncentracije u zraku u posljednjih deset godina doseže i peterostruke vrijednosti.

Iako nema egzaktnih epidemioloških pokazatelja, ima se dojam da je ova pojava vjerojatno u značajnoj mjeri utjecala na povećanu incidenciju oboljevanja od AR i ostalih atopijskih bolesti kod nas.

Cilj

Cilj ovog istraživanja je pokazati rezultate zajedničke primjene suvremenih, u svijetu prihvaćenih dijagnostičkih i terapiskih algoritama za AR, od strane pedijatra i otorinolaringologa.

Bolesnici i metode:

Skupinu od 92 djece upućenih od pedijatra pod sumnjom na AR, zbog simptoma opstrukcije i pojačane sekrecije iz nosa, kihanja i svrbeža nosa, podvrgnuli smo sljedećim dijagnostičkim pretragama: skin prick testing (SPT), obrisku nosa na eozinofile, utvrđivanju ukupnih i specifičnih IgE u serumu radioimunoesej metodom, eozinofilno kationskog proteina (RIST,RAST, ECP), ORL pregledu, uključujući endoskopiju nosa, kako prije tako i nakon liječenja u trajanju od mjesec dana.

Analizirali smo uspješnost ARIA terapijskog protokola na objektivni nalaz sluznice nosa te subjektivne smetnje pacijenata.

Rezultati

Kad je riječ o glavnim simptomima bolesti značajno je smanjenje skupnog skora za pojedine simptome, tako da je: opstrukcija sa 2,69 pala na 1,54; sekrecija sa 2,06 na 0,91; kihanje sa 1.67 na 0,74 i svrbež sa 1,41 na 0,78.

Prosječna vrijednost RIST =58,59, a ECP=12,6j. što ukazuje na veliku prosječnu senzibilizaciju skupine i veliku alergološku aktivnost.

Na grinje je senzibiliziran veliki broj djece (N=74 ili 80,34%), ali isto tako i na ambroziju (N= 32 ili 34,78%) i pelud trava (N=42 ili45,67%).

Kod rezultata liječenja je razvidno poboljšanje gotovo svih subjektivnih i objektivnih pokazatelja bolesti. Kad je riječ o glavnim simptomima bolesti značajno je smanjenje skupnog skora za pojedine simptome, tako da je: opstrukcija sa 2,69 pala na 1,54; sekrecija sa 2,06 na 0,91; kihanje sa 1.67 na 0,74 i svrbež sa 1,41 na 0,78.

Kod objektivnog, endonazalnog nalaza rezultati su bili sljedeći: bez otoka sluznice prije liječenja je bilo 6,52% djece, dok je nakon liječenja taj postotak bio značajno veći 32,60%. Blagi otok sluznice prije liječenja imalo je 28,26% pacijenata, a nakon liječenja 34,78%. Umjereni otok sluznice prije liječenja je bio u 28,26%, a nakon nje u 21,74% slučajeva. Veliki otok sluznice prije liječenja je imalo 26,09%, a poslije samo 4,35% oboljele djece. Polipoidnu sluznicu je prije liječenja imalo 6,52% djece, dok nakon liječenja nije zabilježen niti jedan slučaj.

Boja sluznice je bila uredna u 6,52% slučajeva prije liječenja, a poslije u 17,39%. Lividna boja je prije liječenja u 78,26%, a poslije u 65,21% slučajeva, dok je jako lividna sluznica prije liječenja kod 12,17% djece, a nakon liječenja niti kod jednog.

Zaključak

Zajedničkom primjenom suvremenih dijagnostičkih i terapijskih postupaka od strane pedijatra i otorinolaringologa postigli smo značajno poboljšanje u vidu smanjenja simptoma bolesti i poboljšanja kvalitete života, kod djece oboljele od AR.